PDF Ispis E-mail

 Sedam Levela Ljudskog Bića (Insana)

****************************************************

Od početka našeg ulaska u školu izgradnje mi smo podučavani o sedam levela ljudskog bića (insana). Ovih sedam levela su kao razredi u bilo kom obrazovnom sistemu koje osoba mora proći da bi diplomirala. U našem sistemu, pak, procjena učenika dolazi od Višeg Autoriteta nego što je sam učitelj.

Prolazak ili padanje u razredima se objavljuje u istinitim snovima, kroz čiju interpretaciju učitelj (Šejh) izdaje učeniku (salik, murid) nove odgovornosti i dužnosti. Ali važno je to da učenik sam treba shvatiti i uviditi svoja vlastita stanja tako da bi se mogao adekvatno ponašati i usredsrediti na specifičan napor da pređe na slijedeći level (razred). Očigledno, prvo je neophodno da učenik bude svjestan svog tekućeg karaktera i akcija, te da bude iskren pri razmatranju i ispitivanju samoga sebe. Isto tako je neophodno da učenik podrobno poznaje karakteristike svakog levela, a osobito onoga na kojem smatra da se on nalazi, te o slijedećem levelu, na koji se nada, sa Allahovom pomoći, uspješno preći.

Prema tome, opet treba da studiramo karakteristike sedam levela ljudskog bića i da pokušamo ustanoviti gdje, tj. na kojem levelu, se mi nalazimo. Nadati je se da će taj pokušaj povećati naše napore da pređemo na slijedeći viši level, i da će nas opominjati i spriječiti da se povratimo na niži level.

Nema sumnje u to da svaki insan posjeduje potencijal za vlastitu perfekciju, zato što je Allah Uzvišeni usadio Svoje vlastite Božanske Tajne u samu esenciju (biće) čovjeka, a u svrhu da se Njegova Divna Imena i Atributi manifestiraju iz nepoznatog u fenomenalni, tj. pojavni, svijet. Ali mi (ljudi) smo zaboravili perfekciju koja je usađena u nama prije nego što smo doputovali na ovaj svijet ogrnuti u meso i kosti. Naše fizičko biće i njegova privrženost prema materijalnom svijetu, kojom pokriva i zadržava u tami divotu i mudrost skrivenu u našem (esencijalnom) biću, nas tako čini zaboravnim prema našem porijeklu, zarobivši nas nas u stanju neznanja (džahilijje).

Allah je u Svojoj Milosti objavio instrukcije u Njegovim Božanskim Knjigama, i poslao Svoje poslanike i evlije kao vodiće i uzore da nas pouče i povedu ka svjesnosti i svjetlu Istine, te izvuku iz tame nesvjesnosti i zablude kojom smo se zaogrnuli. Oni od nas koji su sposobni da se probude, koji ponovo otkriju ono što je sveto u nama, i koji žele da se približe našem Stvoritelju i našem izvoru, tj. perfekciji, njima je obećano da ako "Mi napravimo korak prema Allahu, On će prema nama potrčati da nas susretne." (Hadis Kudsi)

Čovjek ima dvije duše ili radije duha. Jedna se zove Ruhu Hajvani, životinjski duh, a druga je Ruhu Insani, ljudski duh. Životinjski duh je stvorena, prefinjena substanca koja kontroliše život, um, osjetila, osjećaje, emocije, volju, i kretnju fizičkog tijela. I aspekt našeg bića, koji se odnosi na ovaj životinjski duh, se naziva "životinjska duša," tj. duša podvrgnuta tjelesnim prohtjevima ili kraće Nefsi Emmare, zločudna komandujuća duša koja ujedno predstavlja prvi i najniži level ljudskog bića.

Nefsi Emmare je manifestacija životinjske duše u čovjeku, dok su šest levela iznad komandujućeg ega razvoj ljudske duše, koja se takođe naziva Nefsi Natika, tj. bića koje komunicira govorom, ili Racionalnog Bića.

Slijedećih šest levela su: Nefsi Levvame, kada čovjek čuje glas savjesti i pokušava da se odupre svojim strastima; Nefsi Mulhime, kada čovjek prima direktne instrukcije kroz inspiracije od svog Gospodara; Nefsi Mutmeinne, kada se čovjek oslobodi egocentričnosti te nađe mir i zadovoljstvo u svom stanju pobožnosti i pokornosti Gospodaru; Nefsi Radijje, kada čovjek prihvati sve što mu se dešava bez ikakve odbojnosti ili bola, i kada mu rahatluk i teškoće postanu jednake, i kad je on zadovoljan s onim što mu je dodijeljeno; Nefsi Merdijje, kada čovjek poprimi Božanske Atribute, napuštajući svoju materijalnost; i Nefsi Safijje, kada čovjek dostigne čistotu savršene harmonije.


1) Nefsi Emmare

Na ovom prvom levelu ljudskog (duhovnog) razvoja, racionalna duša i ljudska svijest su poražene i porobljene od strane strasti i bestijalnih prohtijeva. Na ovom stupnju, naša ličnost (ego) ne prepoznaje nikakve racionalne ili moralne barijere kada nešto hoće sebi priuštiti. Ona se iskazuje kroz sebičnost, arogantnost, ambicioznost, škrtost, zavist, bijes, ciničnost, lijenost i glupavost. Prvobitno, nefs, ego, identitet, vlastita osobenost i realnost, je bio Stvoriteljev dar čovjeku. Ali zato što smo mu mi dozvolili da se nakloni prema materialnim vrijednostima, da uživa samo u ovosvjetskom životu, i zato što se pokoravamo tjelesnim požudama, on (nefs) je postao ružan preobrativši se karakterno u biće nalik životinji, pri tom zadržavši samo ljudski oblik. Ovaj ego je takođe poznat kao naš vlastiti šejtan (vrag), naš najgori dušmanin, koji živi u nama, dominirajući i tiranišući nas, on drži našu ljudsku dušu u tamnici zaborava naše podsvijesti. Ako budemo dovoljno srećni da nas duhovni učitelj povede ka boljem duhovnom stanju, onda će nam naš šejtan došaptavati iznutra: "Kakve svrhe ti imaš da budeš

 

na ovom Putu (tarikatu)? Zar ne vidiš da su svi oni koji su tim Putem hodili i sami prije ili kasnije pomrli? Sve što je iza njih ostalo je nekoliko famoznih riječi. Ja znam da ti želiš Istinu, ali gdje su bolan danas mudraci koji bi te mogli podučiti bilo čemu vrijednome? Pokaži mi bar jednog svetog čovjeka koji prima otkrovenja i nadahnuća, koji može učiniti čuda! Oni su davno izumrli. Danas je vrijeme solidnih činjenica, nauke, prosperiteta, i udobnog života. Ako baš hoćeš da budeš religiozan – nema problema! Idi u džamiju, klanjaj, posti, i moli se da ti duše umrlih svetih ljudi pomognu, jer danas nema nijednog učitelja (Šejha) vrijednog tvoje pažnje!"

Tako šejtan krije istinu. Kufr, nevjerstvo, na Arapskom znači pokrivanje ili skrivanje. Kafir, nevjernik, je onaj koji nešto krije. Šejtan (vrag) pokriva činjenicu da u svakom vremenskom periodu (zamanu) postoje savršeni ljudi u ovom svijetu i vrijedni učitelji koji mogu voditi osobu ka vječnom spasu i sreći.

Naš lider, Allahov Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem), ima dva aspekta. Jedan je njegovo poslanstvo, nebuvvet; a drugi je njegovo prijateljstvo, velajet, bliskost i intimnost s Allahom. On je Hatemul Enbija: posljednji, Pečat Poslanstva, ali je njegov drugi aspekt, prijateljstvo, velajet uvijek bio i uvijek će biti naslijeđe savršenih ljudi, koji ga vole i imitiraju, i ti savršeni ljudi će postojati sve do Smaka Svijeta.

Ako učenik (murid) bude pridavao pažnju i važnost vražijim insinuacijama, on će patiti od sumnji u svoga učitelja, te će biti odbijan od Puta (tarikah), njegovi napori će se umanjiti, te će i dalje slušati šta mu šejtan došaptava. Šejtan (ego) će mu sada reći, "Allah oprašta, osloni se na Njegovu Milost; On ne zamjera ljudima koji čine ono što je On proglasio dozvoljenim. Budi blag prema sebi i nemoj se opterećivati. Ako budeš blag prema svom egu i priuštiš mu stvari koje on voli, onda će te slušati!" Ako učenik dopusti da bude zavaran ovim vražijim huškanjima, on će biti zatrovan sumnjanjem; te će biti zbrkan oko koncepta dozvoljenog i zabranjenog, šta je ispravno a šta je pogrešno. Kada se to desi, on će najvjerovatnije izabrati zabranjeno, pošto je to obično slađe njegovim bestijalnim osjetilima. I što se više njegova osjetila budu zadovoljavala, više će mu srce biti zaslijepljeno i otvrdnuto, i tako će još više biti naklonjen zlu.

Na levelu zlog komandujućeg ega, svi ovi uticaji su vrlo jaki. Da bi ih se otresao, moraš imati duhovno vrlo jakog vodića koji će te povesti za ruku i osloboditi ropstva strastima. Vrlo je teško, ako ne i nemoguće, to uraditi sam od sebe.

Ali Allahovom pomoći, ti možeš začuti glas razuma koji kaže, "Raditi ono što nam Allah od Svoje Milosti dopušta, umjesto onoga što nam naređuje, je profesija  lijenih stvorenja." Jer za istinske Allahove robove, obligatno je da žive po Šeriatskim pravilima i idealima Tarikata.

I ako mi budemo slijedili ovu racionalnu odluku, koja je nezasluženi dar od Allaha Uzvišenog, ili pak budemo spašeni iz te duhovne mizerije zalaganjem jakog učitelja, onda se možemo uzdići na drugi level, tj. Nefsi Levvame. Tako je duša povučena iz tamne jame ega na svjetlo svijesti, a mi vidimo svoju arogantnost kako se postepeno transformiše u poniznost, osvetoljubljivost i mržnja u ljubav, bijes u blagost, požuda u čednost. . . Naravno ako Allah Mudri to htjedne.


2) Nefsi Levvame

Ovo je drugi korak u razvoju ljudskog bića, kada čovjek postane svjestan svojih akcija, i razlikuje dobro od zla, te se kaje za svoje loše radnje. Ipak, on još nije sposoban da potpuno prestane s lošim djelima zato što je čovjeku vrlo teško otarasiti se navika iz prijašnjeg života. On pokušava da slijedi vjerska zaduženja pa tako klanja, posti, plaća zekat i pokušava se ispravno vladati. Ali on sada želi da se zapazi kao reformirana ličnost. On svjesno ili nesvjesno publicira svoju pobožnost, svoja dobra djela, i očekuje odobravanje i poštovanje ljudi oko njega. Ta osobina čini njegovo ponašanje hipokritičnim. Ponekad on to uviđa, kaje se, i pokušava da se promjeni. Hipokritičnost, kao smrtni grijeh, je osnovna opasnost u ovom stanju.

Osim toga postoje dvije druge velike opasnosti: arogantnost i bijes. Svaki mali pokušaj da se uradi dobro, upoređujući se s prijašnjim stanjem, sada izgleda učeniku kao veliki uspjeh. Tako mi na ovom levelu mislimo kako smo najbolji, i ljutimo se na druge koji nas ne poštuju i takvima ne smatraju. Arogantnost, laganje samima sebi, hipokritičnost, bijes, i netolerancija su šejtanovi vojnici. Na levelu Nefsi Levvame mi nismo bezbjedni od šejtana (vraga), koji utiskuje svoj karakter arogantnosti u naše vene i došaptava nam: "Ti si sada dobar kao i tvoj učitelj; ne samo da ti znaš koliko i on, nego je tvoje vladanje puno bolje od njegovog. Da drugi i praktikovali ono čemu tebe podučavaju opet ne bi bili ni upola ono što si ti sada. Tebi ne treba njihovo pametovanje i savjetovanje. Sada pokaži ljudima svoju mudrost i svoja djela tako da im možeš biti uzor." Na ovom levelu ne samo vražija došaptavanja, nego i cijeli ovosvjetski život, su udruženi u brobi protiv učenika. Posigurno dunjaluk još ne može da izgubi privlačnost za njega; te ga konstantno zove i mami.

Ako je odlučnost kod učenika slaba, on će biti pogođen arogancijom, neće slušati koristan savjet, i zapravo, on će se svađati najviše s onima koji mu žele dobro, smatrajući da njega oni stalno omalovažavaju a sebe uzvisuju. U bijesu, on može pokušati da čini puno veća djela nego što je tada sposoban te da kolapsira na niži level. Taj neuspjeh i pad će ga još više razljutiti. Njegovo raspoloženje će biti mračno, razočaravajuće; on će misliti da je krenuo pogrešnim putem, da mu je bilo puno bolje prije, i on će kriviti one koji su ga vodili tim Putem, tako padajući nazad na level životinjske duše (nefsi emmare).

Ako se učenik (murid) upozori pri početku levela Nefsi Levvame na ove opasnosti, i ako je dovoljno inteligentan da ne ispusti ruku (učitelja) koji ga vodi, te ako bude slijedio savjete o tome kako da se bori protiv glavna tri dušmanina hipokritičnosti, bijesa, i arogantnosti, on će brzo preći preko ovog levela. Što se više bude zadržavao na ovom prelaznom levelu, gori će mu belaji (iskušenja) dolaziti.

Lijek za hipokritičnost je da shvati kako je vrijednost svega na ovom svijetu, uključujući i mišljenja drugih, privremena, nepostojana i podložna, promjenjljiva od minute do minute, od mjesta do mjesta, od osobe do osobe, i konačno nestajuća (tj. sve će to ispariti u ništavilo samim propadanjem ovog cijelog svijeta). Prema tome, osoba (učenik) treba da teži za onim što je postojano, vječno, i snažno umjesto nečega što je sada ovdje a sutra nigdje. Koja budala će paliti svijeću pri sunčevom svjetlu? Ne računaj na poštovanje i i pohvalu drugih, i ne plaši ih se (tj. ne plaši se njihova mišljenja o tebi). Jer mudro je rečeno, "Ko god te hvali on ti je dušmanin zato što je on saveznik tvoga dušmanina, a ko god ti ukaže na mahanu on je dušmanin tvome dušmaninu (tj. on ti čini dobro želio on to ili ne)."

Lijek za aroganciju je da se prisjećaš da si potekao od odbojne kapi sjemena tvoga oca u utrobi tvoje majke, i da će tvoj ovosvjetski kraj biti u struhlom lešu i kaburskoj prašini. Tvoja ljepota, snaga i inteligencija će se uskoro ugasiti i nestati. Sva tvoja sreća, imovina, reputacija i prijatelji će te napustiti kada te spuste samog u kabur (grob). Tvoje molitve, pobožnost i dobra djela, ako si ih obavljao s mišlju da impresiraš druge, će se ispariti, i šta je još gore, mogu se čak okrenuti protiv tebe.

Shvati da sve što imaš, uključujući tvoje tijelo i tvoj sami život i postojanje, nisu tvoji, nego su ti posuđeni i povjereni od tvoga Stvoritelja. Tvoja djela su takođe Njegova ako su dobra, a ako su loša, onda je to posljedica tvoga vlastitog tiranisanja samoga sebe. Zahvaljuj se za sve, i stidi se svojih mahana i loših postupaka; onda ćeš biti ponizan (tj. onda ćeš biti prihvatljiv Allahu jer Njemu se Uzvišenom ne može prilaziti osim sa dubokom i iskrenom poniznošću u srcu). Pad onoga koji stoji nisko (poniznog) je puno bezbolniji nego od onoga koji padne s visoka (arogantnog).

 

Izliječenje za bijes je uglavnom postignuto ako se osoba izliječi od arogancije. Arogantna osoba se ljuti kada ima problema, ili čak samo zato kada po njenom mišljenju nije adekvatno nagrađena za svoj trud. (uobičajene misli ili vražije vesvase u nama pri ovakvom bijesu su ''kako se meni sve to dešava, kako se taj i taj usuđuje meni takvo nešto reći ili uraditi, kako samo ja imam ovakve probleme, zar sam ja najgori Allahov rob pa se meni ovako zanedalo, pa zar mi je ovo nagrada što se ovoliko trudim na Allahovom putu, pa onda....bilo mi je bolje prije dok nisam ovo radio te se nisam ničemu ni nadao....itd. A Allah Mudri je rekao da će ljude izložiti teškoćama svake vrste da se dokažu kao iskreni odani vjernici i koji neće pobjeći sa mejdana kada treba da se obračunaju sa šejtanom u njima....Allah prijeti da neće oprostiti onima koji pobjegnu sa bojnog polja u džihadu, a kako malo ljudi zna da je džihad sa šejtanom u nama zapravo najveći džihad [el-džihadu ekber] kako je to i sam Poslanik svojim hadisom potvrdio.) Negativna emocija bijesa, kada se raspali, je brža od racionalnog napora njenog suzbijanja. Jednom kada se bijes raspali teško ga je ugasiti. Kao vatra, on pali sve što ljudsko u nama; samilost, ljubav, blagost, velikodušnost, sposobnost komuniciranja, obzir prema posljedicama i inteligencija, sve je to spaljeno do pepela. Sve što nakon toga preostane je opasna i ranjena divlja zvijer.

Kao mehlem treba se prisjetiti naše ljudskosti, jer naš Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) savjetuje da kada nas bijes obuzme, momentalno promjenimo poziciju tijela. Ako smo stajali, treba da sjednemo. Ako smo sjedili, treba da kleknemo. Nije baš lahko galamiti, psovati i proklinjati kada se osoba nalazi u poniznoj tjelesnoj poziciji kao pri klečanju.

Ili treba leći na leđa i pomoliti se: "O Gospodaru, povećaj mi znanje, ukrasi me blagošću, podari mi pobožnost, bojazan i ljubav prema Tebi i razum i zdravlje, Amin" Ili se treba obaviti abdest sa hladnom vodom.

Ako mognemo izbjeći ove opasnosti, sa Allahovom voljom i uputom naše vjere, i asistencijom našeg učitelja, i našom željom i voljom da napredujemo, mi ćemo moći preći na treći level Nefsi Mulhime, level gdje ćemo početi primati nadahnuća od Gospodara.


3) Nefsi Mulhime

Ovo je stadijum kada učenik počne dobijati određene nagrade za svoj trud i borbu protiv šejtanskih huškanja kako iznutra tako i izvana, te za ustrajnost i pokornost svome učitelju. Sada on ponekad primi poruke inutra: bezglasne inspiracije koje mu nude uputu, ohrabrenje, i snagu da nastavi sa džihadom i napredkom na bojnom polju. Ipak još uvijek je izložen smrtnim opasnostima (kao i na fizičkom bojnom polju dok je bitka još u toku), od kojih je najgora ta da je

 

šejtan sposoban da imitira unutarnje inspiracije, a sam učenik nije sposoban da uvidi i razluči između istinitih i šejtanskih inspiracija. Radi toga je, na ovom stadiju, odanost učitelju i njegova uputa i asistencija prijeko neophodna, jer uloga učitelja je da razluči između istine i lažnih imaginacija inspirisanih od šejtana.

Upravo tokom ovog perioda odnos između učenika (murida) i učitelja (šejha) mora biti najintimniji i najsnažniji. Učenik ne smije ništa kriti od učitelja: on mu mora povjeriti sve svoje nade, bojazni, slabosti; pa čak i ako osjeća odbojnost prema svom učitelju, on mu i to treba priznati. Ta stanja su kao simptomi bolesti koje bolesnik mora otkriti svom doktoru u koga ima povjerenje. Isto kao što pridaje važnost i slijedi uputstva svoga doktora ili propisanu dijetu, ili dosljedno i precizno uzima propisane lijekove, ako učenik bude slušao uputstva i savjete svoga učitelja, on će biti sposoban da napreduje.

Glas ega (šejtana u čovjeku) se lahko može pobrkati sa inspiracijom (ilhamom), osobito kada ego promjeni riječnik iz dunjalučkog u duhovni (mistični, ar: manevi). Njegov cilj je da izoluje učenika od svoje braće na Putu (tarikatu) i od njihova učitelja. Njegova braća na Putu mu se mogu prikazati kao pokorni robovi svog učitelja, a sam učitelj kao egocentrični tiranin koji iskorištava svoje sljedbenike; a zapravo, njegova braća i njegov učitelj su samo ogledalo u kojem on vidi svoju vlastitu izopačenost i manjkavost.

Kada se ovo desi, šejtan mu pođe došaptavati, pretvarajući se kao da je to inspiracija (ilham), i kaže; "Sada si sve vidio i razumio. Sada sve znaš (tj. kako stvari stoje i gdje ko duhovno stoji). Ti si mudar čovjek, a i sam si već učitelj. Zašto onda da se i dalje beskorisno pokoravaš, i radiš sve te besmislene i nepotrebne stvari koje ti učitelj nameće. On (učitelj) samo hoće da si uvijek pod njegovim nogama. Pusti ti njega i njegove sljedbenike koji nisu prodrli do unutarnjeg značenja stvari da se muče sa fizičkim radnjama kao što je namaz i služenje. Ti si sada na levelu gdje se tebi Gospodar direktno obraća. Prema tome skoncentriši se na unutarnju aktivnost: meditiraj, pokušavaj da oslušneš tajne poruke koje ti dolaze (iznutra)..."

U ovoj oluji, jedini spasonosni pojas koji ga može spasiti od tušenja će biti Šeriatska pravila. On baš sada treba da klanja, posti, i da daje sadaku sa više žara i predanosti nego ikada prije. Iznad svega on treba da pokuša svom snagom da povrati i oživi osjećanje ljubavi koje je prije imao za svoju braću na Putu i svoga Šejha (učitelja). Jer ljubav liječi sve bolesti i onaj koji voli (učenik) će biti sposoban da slijedi sve želje onoga koga voli (učitelja).

 

Druga tegoba tokom ovoga perioda je promjena u razumjevanju i osjećanju. Učeniku se dešava da osjeća kao da zaboravlja sve što je znao, čak i ideju, tj. svjesnost, o sebi. Novi utisci se ne podudaraju sa starim. On je sklon da vidi stvari drukčije, da ih pogrešno razumije, da pravi greške. On se osjeća kao da ne postoji. On može da umisli sebi da je dostigao finalni level poznat kao Fena Fillah – tj. poništenje svjesti u Allahu. Ali ovaj osjećaj nema ništa sa tim visokim stanjem (jer iskustvo Fena Fillah zapravo briše svaku negativnost iz cijelog ljudskog bića). On treba da shvati da je to zapravo stanje bespomoćnosti, praznoće, stanje očajne potrebe, stanje Fakra (neimaštine), stanje koje ipak pohvalno spomenuto u riječima našeg Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), koji je rekao, "Ja sam ponosan na svoj fakr (neimaštinu)."

Ali, ako je učenik umoran od borbe protiv svog ega (šejtana) i ako je postao lijen u obavljanju vjerskih dužnosti, onda će opet čuti došaptavanje šejtana, "Tvoj Gospodar je tvoja tajna i ti si tajna svog Gospodara. Ti si dosegao do finalnog cilja gubljenja sebe u Bogu, Vječnome. Sve što je zabranjeno ili naređeno drugim vjernicima se više ne odnosi na tebe. Šta ti god dospije u srce, čini to, jer sve što ti radiš je od Njega i ispravno je. Ti nemaš više nikakve odgovornosti."

Da nas Allah sačuva od takvog slučaja, jer pad sa ovog stanja je kao pad sa vrha visokog krova. To je smrtonosni pad. On ubija srce. Osoba bez srca nema svjesti niti savjesti niti straha od Allaha; ona postane šejtanovom igračkom. Ako padne, ta osoba krade, ubija, pije, bludi; nema limita grijesima koje takva osoba može počiniti. Ona je tako zaslijepljena da čak i kad bude na samoj ivici paklene jame; kada je učitelj i saputnici na Putu pokušaju uhvatiti za ruku, ona će se ritati i otimati toliko da postoji opasnost da i njih svojim padom povuče u u paklenu jamu.

Ali Allah, Svemogući, će spasiti onoga koji pridaje pažnju upozorenjima i savjetima, i koji se čvrsto drže za uže Islama i za ruku svoga učitelja, i koji hrane i pospješuju ljubav prema svome učitelju i saputnicima na Putu radi Allahova zadovoljstva. I posigurno takva osoba će biti povučena naviše na level mira i harmonije u oblasti Nefsi Mutmeinne.


4) Nefsi Mutmeinne

Ovaj stadijum je mjesto bezbjednosti u koje je učenik doputovao nakon duge i teške borbe sa svojim vlastitim unutarnjim šejtanom (vragom), svojim egom, i cijelom armijom vanjskih šejtana koji su ga mamili dunjalukom i njegovim čarima. Da doputuje na ovaj level, on je morao da pokori i jedne i druge. Stoga je on sada relativno bezbjedan od opasnosti. Sada se on nalazi pod komandom svoje ljudske duše, koja uživa u slijeđenju vjerskih pravila i primjeru Poslanika (sallallahu

 

`alejhi ve sellem). On posjeduje kvalitete koje Allah hvali: on je blag, velikodušan, strpljiv, oprašta, iskren, zahvalan, zadovoljan i smiren. On je čuo da Allah kaže:

"O dušo smirena Vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom zadovoljan. I pridruži se dobrim robovima Mojim I uđi u Džennet (Raj) Moj." (el-Fedžr: 27-30)

On nalazi svoj mir, svoju sreću, svoje oduševljenje, u svom Gospodaru. Njemu je darovano nebo na zemlji. On ulazi u Džennet još u ovom životu.

Svaka riječ koja izlazi iz njegovih usta je ili iz Svetog Kur`ana, ili iz sunneta Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), ili iz naučavanja svetih ljudi (evlija). Njegov ibadet i predanost su hrana od kojeg njegova duša raste i jača. On je učitelj ne samo riječima, nego i vlastitim primjerom. Čuda (kerameti) koja se pojavljuju kroz njega, on pripisuje drugim uzrocima, nikada ih sebi ne pripisuje, odričući ih se do stupnja skoro samog poricanja. Njegova svaka akcija se podudara sa pravilima religije. On je povratio svoje ime Insana, istinskog ljudskog bića; to ime je izvučeno iz arapske korijenske riječi uns, što znači biti blizu, intiman sa svojim Gospodarom. Stoga će ga njegov Gospodar uzeti za ruku, i povesti ga naprijed Putem bez mnogo poteškoća.


5) Nefsi Radijje

Havaj! Vrlo mali broj ljudi može težiti i kandidovati se za ovaj visoki level. Do ovoga i uključujući ovaj level, učenik je poučavan riječima i/ili primjerima drugih mimo sebe, kroz Ilm el-Jakin, postignuto znanje. Sada pak on se približio levelu gdje prima znanje kroz lično iskustvo i otkrovenja: Ajn el-Jakin, Ubjeđenost. Do sada, sve je bilo relativno. Sad mu se nudi Istina (el-Hakk). Manifestacija ovog stanja je ljubav, sveobuhvatajuća ljubav. On sve vidi kao Allahova savršena djela (fi`l), te stoga sve i voli kao djela, Voljenoga. On poprima savršenu predanost i pokornost svemu što se dešava (kaderu). To je "Istina Islama". Tu je savršena harmonija, koje je on svjestan. Tu nema mogućnosti griješenju jer je on sada vladar svoga ega, a i sam ego je postao Musliman, pokoran svom Gospodaru. On ne želi ništa drugo osim što mu je Allah podario. Stoga on ništa i ne traži za sebe od Allaha. Ali kada se pomoli za nekoga drugoga, njegova molba je momentalno uslišena. On je posjednut na prijestol u duhovnom svijetu, dok je pojavni svijet (dunjaluk) podvrgnut u njegovu službu. Njegovo prihvatanje, pokornost, zadovoljstvo, zahvalnost, i ljubav prema Gospodaru su tako savršene da Gospodar zauzvrat odgovara Njegovim zadovoljstvom prema tom Svome robu.


 

6) Nefsi Merdijje

Na ovom levelu je manifestovana spona između Stvoritelja i stvorenog, s uzajamnom ljubavlju (muhabbetom). Stvoritelj nalazi u savršenom čovjeku kvalitete koje mu je On podario kada ga je stvorio, jer On kaže, "Doista smo Mi stvorili čovjeka u najljepšoj (najsuperiornijoj) formi. . ." (et-Tin: 4)

Njegova Divna Imena i Atributi kojima je On poučio našeg praoca Adema (`alejhi selam), su sada postala manifestirana u učeniku. Usljed toga je savršeni čovjek, koji je dostigao level gdje zaslužuje Allahovo zadovoljstvo i ljubav, izgubio sve svoje fizičke životinjske karakteristike kao i sve svoje nesavršene ljudske aspekte koje je imao pod kontrolom svoga ega. Sada su Allahovi Božanski Atributi jasno manifestirani u njemu, i on vidi Pravu Realnost, Istinu, zato što je blagoslovljen sa Ajn el-Jakin, Ubjeđenjem. On vidi divotu u svemu, voli svakoga, oprašta greške onih koji ne znaju, on je samilostan, velikodušan, darežljiv, nikada ne traži, služi sa svime što ima da dovede druge do svjetla duše, i da ih zaštiti od opasnosti njihovih ega i tame njihova materijalizma. Sve to on čini sada samo poradi Allaha i u Njegovo Ime.

Teško je prepoznati ova bića. Njihov stanje se ne može adekvatno opisati riječima. Oni se ne mogu upoređivati opšte poznatim konceptima. Jedna identifikujuća karakteristika svojstvena njima, je to da su uvijek u stanju savršena balansa, kao centar kružnice: tačno u sredini, niti više niti manje, središnji. Allah to od nas traži, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam to savjetuje, svako nam to želi, ali niko ne uspijeva da postigne taj balans osim ovih savršenih ljudi.


7) Nefsi Safijje

U sredini od svega, našavši svoj centar, duša je našla svoje pravo mjesto. To je tačka (ar: nokta), bez dužine ili širine, ne zauzimajući nikakav prostor. Stoga je čista (safijj). Nema želje, nema tvrdnje. To je početak i kraj. Isto kao što je sa tačkom ispod arapskoh slova Ba i tačkom iznad slova Nun, sve znanje je sadržano u njoj. Kada se biće koje posjeduje ovu čistu dušu pokrene, njegov pokret je blagotvorna snaga; kada on govori to je mudrost, melodija za uši; kada se pojavi to je divota i radost posmatraču. Njegovo cijelo biće je ibadet (bogoslužje); svaka čelija u njegovom tijelu je u konstantnom slavljenju (zikru) njegova Gospodara. On je ponizan. Iako je bezgriješan, on lije suze pokajanja. Njegova radost je da vidi čovjeka kada dosegne svoga Gospodara; njegov bol je da vidi čovjeka koji odluta od njegova Gospodara. On voli one koji služe Allaha više nego išta drugo. On je ljut na onoga koji se buni protiv i odbija Allaha. Sve što on želi čovječanstvu je ono što mu i sam Allah želi, i on se boji za sudbinu onih koji ne vjeruju. On je pravedan, i više nego pravedan! On je onaj koji će se zauzimati za griješnike. Allah najbolje zna. Neka nas On uputi na Pravi Put i neka nas vodi do levela kojima je On zadovoljan i neka nam podari strpljivost, ustrajnost, snagu i mudrost da uspijemo na ovome Putu. Amin!

********************************************************************