STVORITELJ i STVORENI PDF Ispis E-mail

Bismillahi Rrahmani Rrahim,

U dosadašnjoj istoriji ljudskog drustva mnogi su ulagali podosta truda da spoznaju svog Tvorca. Željeli su da saznaju ko ih je stvorio i kako ih je stvorio, kako izgleda njihov Tvorac, gdje se nalazi, kako egzistira, itd. Radi se o veoma složenim tajnama koje nije lahko spoznati i shvatiti. Zbog toga su mnogi u svom razmišljanju o Bogu pravili razne greške. Najčešće su Boga zamišljali u obliku čovjeka, pa su mu iz neznanja pripisivali ljudske osobine. Na primjer: Pravili su kipove u ljudskom obliku pa su ih poslije obožavali. Takodje, neke ljude su proglašavali bogovima, pa su ih štovali i obožavali onako kako se štuje i obožava Bog. Neki su mišljenja da je Bog stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju iz čega proizlazi da Bog liči na čovjeka. Postoje i mišljenja da Bog ima dijete, itd. Ateisti postavljaju i slijedeće pitanje: Ko je stvorio Boga? Na taj način Bogu pripisuju osobine čovjeka. Naime, pošto je čovjek stvoren ispada da i Bog, takodje, treba biti stvoren. Ateisti imaju običaj da kažu da ne vjeruju u ono što ne vide. A pošto ne vide Boga to im je poslužilo kao još jedan od argumenta da zaniječu Boga. Ljudi su u dilemi i u pogledu mjesta gdje se Bog nalazi. Neki misle da je naš Tvorac negdje gore na nebu, drugi pak misle da je i na nebu i na zemlji, itd. Očigledno je da postoje mnoge dileme i da večina ljudi na našoj planeti ima sasvim pogrešnu predstavu o Bogu. Zbog toga postoji potreba da nam nauka objasni te tajne. Nauka treba da nam jasno kaže istinu o Bogu, zašto ne mozemo da Ga vidimo, zašto ne možemo sa Njim razgovarati, je li sličan covjeku, gdje se nalazi, kako izgleda sfera postojanja u kojoj egzistira, itd. U tom smislu pokušaćemo da ukratko objasnimo neke od tih tajni.

Kako smo prethodno rekli, tajne o kojima ovdje govorimo su veoma složene. Jednostavnih odgovora na prethodno postavljena pitanja nema. Zbog toga postoji potreba da svi mi koji želimo otkriti istinu o Bogu uložimo maksimalne intelektualne napore da se potrudimo da spoznamo neke od tih tajni. Kako da pronadjemo put koji vodi ka toj spoznaji? Prvi korak u tom pravcu je da analiziramo temeljnu relaciju u ukupnom bitku postojanja u Univerzumu, a to je relacija: Stvoritelj – stvoreni. Upravo ta relacija je polazište i ishodište svih oblika postojanja. Da bi nešto nastalo prethodno treba da bude stvoreno. Mora da postoji Stvaralac. Svaki stvaralac stvara određena djela. Rezultat njegovih stvaralačkih aktivnosti je neko stvaralačko djelo. A to djelo pripada sferi stvorenog. Izmedju Stvoritelja i stvorenog uspostavljaju se odgovarajuće egzistencijalne relacije. Pojavni svijet je moguće posmatrati iz perspektive Stvoritelja, a takodje i iz perspektive stvorenog. Dakle, o tom fenomenu možemo razmisljati iz različitih perspektiva. Zbog toga postoji potreba da spoznamo i izučimo te tajne. Relacija: Stvoritelj – stvoreni je najsigurniji put koji nas vodi ka spoznaji našeg Uzvišenog Stvoritelja i Gospodara, Allaha,dž.š.

RELACIJA : STVORITELJ – STVORENI

U relaciji: Stvoritelj – stvoreni imamo dva sasvim različita egzistencijalna svijeta. To su: svijet Stvoritelja i svijet Stvorenog. U svijetu Stvoritelja egzistira Stvoritelj, a u svijetu stvorenog egzistira stvoreni. Stvoritelj egistira prema svojim posebnim zakonitostima egzistencije i postojanja, a stvoreni prema svojim posebnim zakonitostima. Zakonitosti egzistiranja u svijetu Stvoritelja važe samou tom svijetu i nigdje više. Takodje, zakonitosti egzistiranja u svijetu stvorenog vrijede samo u tom svijetu i nigdje više. Sada se postavlja pitanje: Kako izgleda pojavni svijet kada se posmatra iz perspektive Stvoritelja, a kako kada se posmatra iz perspektive stvorenog? Da bismo pronašli odgovor na to pitanje trebamo pronaći primjer neke relacije: Stvoritelj – stvoreni o kojoj sve znamo pa da na tom primjeru analiziramo ta dva sasvim različita svijeta. Naime, u jednoj takvoj analizi saznaćemo kakva je bit i suština egzistiranja u svijetu Stvoritelja, a kakva u svijetu stvorenog. Saznaćemo kako izgleda svijet stvorenog kada se posmatra iz perspektive Stvoritelja, i kako izgleda svijet Stvoritelja kada se posmatra iz perspektive stvorenog. Nakon toga moći ćemo da metodom analogije spoznamo i neke od tajni iz relacije: Stvoritelj – stvoreni o kojoj ništa ne znamo, i cije tajne tek trebamo spoznati i otkriti.

ZAKONITOSTI DISTANCE

Izvršićemo slijedeći misaoni eksperment: Zamislićemo čovjeka u sferi stvaraoca, a predmete koje on stvara, odnosno proizvodi, u sferi stvorenog. Analiziraćemo jedan od tih predmeta. Neka to bude olovka. Dakle, u ovoj relaciji: Stvoritelj – stvoreni bit će čovjek i olovka. Hajdemo sada da analiziramo ta dva egzistencijalna svijeta. Odmah ćemo uočiti da se radi o sasvim različitim svjetovima. U svijetu stvaraoca vrijede jedne egzistencijalne zakonitosti, a u svijetu stvorenog sasvim drugačije egzistencijalne zakonitosti. Zakonitosti koje vrijede u svijetu stvoritelja iz ovog primjera ne vrijede u svijetu stvorenog, a i obratno. Tu egzistencijalnu različitost nazvaćemo zakonitostima distance.

Suština date stvarnosti je kreirana u svijetu stvaraoca. Ta suština je dobila svoj konkretan materijalni oblik u svijetu stvorenog. Dakle, svijet stvoritelja je svijet suštine, a svijet stvorenog je svijet vanjštine.


SPECIJALNI PRINCIP RELATIVNOSTI

Prethodno navedene zakonitosti distance vrijede u svim relacijama: Stvoritelj – stvoreni. U svakoj od tih relacija, u sferi stvoritelja vrijede jedne egzistencijalne zakonitosti, a u sferi stvorenog sasvim drugačije egzistencijalne zakonitosti. U svakoj od tih relacija stvoreni se na približno sličan način egzistencijalno razlikuje od svog stvoritelja. To je univerzalna zakonitost koja, kako već rekosmo, vrijedi u svim relacijama: Stvoritelj – stvoreni u Kosmosu.

Na primjer: U mjeri u kojoj se u relaciji: Čovjek – olovka, olovka egzistencijalno razlikuje od svog stvaraoca, tj. od čovjeka, u približno sličnoj mjeri se i u relaciji : Stvoritelj – čovjek, čovjek egzistencijalno razlikuje od svog Stvoritelja, tj. od Allaha,dž.š. Kažemo u približno sličnoj mjeri jer je egzistencijalna različitost Stvoritelja i stvorenog u relaciji: Stvoritelj – čovjek apsolutno nemjerljiva i ne može se uporediti sa egzistencijalnom razlikom koja postoji između čovjeka i olovke. Medjutim, da bi smo što lakše shvatili te tajne pretpostavit ćemo da i u jednoj i u drugoj relaciji Stvoritelj-stvoreni postoje i djeluju slične zakonitosti egzistencijalne distance.

Zakonitosti distance omogućuju stvorenom da, ukoliko ima spoznajne mogućnosti, shvati bit i suštinu svog postojanja. Omogućuju mu da shvati kakvo mjesto mu pripada u pojavnom svijetu, i u kojoj mjeri se egzistencijalno razlikuje od svog stvoritelja.

Kada stvoreni iz ove perspektive stvorenog posmatra pojavni svijet tek tada će mu biti jasno da iz sfere stvorenog neće moći spoznati egzistencijalni svijet svog stvoritelja. Biće mu jasno da neće moći vidjeti svog tvorca, da neće moći sa njim razgovarati, ili na neki drugi način komunicirati, i da neće moći čak ni zamisliti svog tvorca. Biće mu jasno da je on beskrajno inferioran, a da je njegov tvorac beskrajno superioran. Ako bi pak stvoreni pokušao zamisliti svog Tvorca to što bi zamislio ne bi odgovaralo datoj stvarnosti. To bi bilo sasvim pogrešno.

Evo nekih primjera:

Kada čovjek pokušava da zamisli svog Tvorca to otprilike izgleda kao kada bi olovka u relaciji: Stvoritelj – stvoreni pokušala da “zamisli” svog tvorca, tj.čovjeka. Kada čovjek izrazi želju da razgovara sa svojim Tvorcem to otprilike izgleda kao kada bi olovka u navedenoj relaciji htjela da razgovara sa čovjekom. Kada čovjek kaže da Uzvišeni Bog ima dijete to otprilike izgleda kao kada bi olovka u relaciji: Čovjek – olovka “rekla” da je neka od olovaka dijete od čovjeka. U mjeri u kojoj se olovka egzistencijalno razlikuje od svog tvorca u približno sličnoj mjeri se i čovjek egzistencijalno razlikuje od svog Tvorca, mada je, kako već rekosmo, ta razlika u navedenoj relaciji neuporedivo veća.

Ove zakonitosti vrijede u svim relacijama: Stvoritelj – stvoreni u Univerzumu. U svim tim relacijama jedne te iste zakonitosti distance egzistencijalno razdvajaju svijet stvoritelja od svijeta stvorenog. U svim tim relacijama se u priblizno sličnoj mjeri stvoreni egzistencijalno razlikuje od svog stvoritelja. To je univerzalna zakonitost koja vrijedi za sve relacije: Stvoritelj – stvoreni. To je specijalni princip relativnosti u relaciji: Stvoritelj – stvoreni.


RAZLIČITE DIMENZIJE POSTOJANJA

Svijet stvoritelja je jedna dimenzija postojanja, a svijet stvorenog sasvim drugačija dimenzija postojanja. U sferi Stvoritelja egzistira samo Stvoritelj, dok u sferi stvorenog mogu egzistirati različiti oblici postojanja. Na primjer: Kada je čovjek u relaciji: Stvoritelj- stvoreni u ulozi stvaraoca on stvara ili pravi veliki broj različitih djela ili proizvoda. U relaciji: Allah,dž.š. – čovjek, Stvoritelj je Svemogući i Sveznajući Stvaralac, pa stvara različite svjetove, i različite oblike postojanja. Primjer su meleki i džini, a i mnogi drugi svjetovi koje Uzvišeni Bog spominje u tekstu Kur’ana. Dakle, u sferi stvorenog mogu egzistirati različite dimenzije postojanja. Te dimenzije postojanja medjusobno razdvajaju zakonitosti distance. Ti različiti svjetovi mogu da budu jedan uz drugog, mogu čak i da se medjusobno dodiruju, a da ne znaju jedan za drugog i da medjusobno ne komuniciraju. Moguće je da se iz perspektive jednog od tih svjetova može vidjeti drugi svijet, ili da se može uspostaviti nekakva drugacija jednosmjerna komunikacija. A da li će se to zaista i desiti zavisi od zakonitosti distance koje je kreirao stvoritelj, i sa kojima on egzistencijalno razdvaja te različite svjetove. Mi smo uvjereni da u našem materijalnom Kosmosu postoji veliki broj veoma raznovrsnih egzistencijalnih svjetova, ili dimenzija postojanja, koje mi ne možemo registrovati, i sa kojima ne možemo komunicirati. Sasvim je moguće da su ti svjetovi neposredno uz nas, ili kraj nas, ali mi ih ne vidimo. Ne možemo ih vidjeti jer nam to ne dozvoljavaju zakonitosti distance.

Uzvišeni Bog nam u Kur’anu spominje meleke koji zapisuju sve što mi radimo. Sasvim je sigurno da je to zaista tako, i da su ta bića zaista kraj nas, ali mi ih ne vidimo. Mi njih ne vidimo medjutim oni vide nas. Kako to meleci zapisuju šta mi radimo? Možda će neko pomisliti da oni uzmu olovku i papir, pa zapisuju sve što mi radimo, medjutim sigurno je da to nije tako. Možemo sa sigurnošću pretpostaviti da oni naša djela zapisuju na znatno savršeniji naćin, i da se pri tome koriste nekom tehnikom koja podsjeća na TV kameru. Naime, samo na taj način mogu imati sasvim autentične i pouzdane zapise o svemu što radimo. I tako dok nas oni snimaju mi to ne vidimo i ne znamo da oni to rade. Većina ljudi na našoj planeti Zemlji uopšte ni ne haje za to što meleci zapisuju, tj. snimaju, sve što mi radimo. A kada bismo to znali dobro bismo razmislili o svemu što radimo, jer sve to oni snimaju, a taj snimak ce nam na Sudnjem danu biti dat kao dokaz u Knjizi nasih djela.

KOMUNICIRANJE U RELACIJI: STVORITELJ – STVORENI

U relaciji: Stvoritelj – stvoreni može se uspostaviti odgovarajući sistem jednosmjerne komunikacije izmedju stvoritelja i stvorenog. Da li će postojati takav sistem, i kako ce isti izgledati, o tome odlučuje stvoritelj. Ako u sferi stvorenog egzistira biće koje ima spoznajne mogućnosti u tom slučaju stvoritelj može da stvorenom da odgovarajuće informacije iz kojih ce on shvatiti bit i suštinu svog postojanja. Kako će stvoritelj objasniti stvorenom te tajne? Kao prvo objasniće mu da stvorenom nije sudjeno da vidi svog stvoritelja, da sa njim razgovara, ili da na drugi način komunicira, i da neće moci spoznati tajne iz svijeta u kojem egzistira stvoritelj. Kako to konkretno izgleda možemo vidjeti iz nekih ajeta u uzvišenom Kur’anu:

“I govore oni koji ne znaju: “Zašto ne govori s nama Allah ili nam ne dadne znak.”

Kur’an 2:118 (prevod Mustafa Mlivo)

U toku dosadasnje istorije čovječanstva mnogi su govorili baš to, dakle tražili su da Uzvišeni Allah,dž.š. razgovara s nama ljudima. To su tražili jer ne znaju da u relaciji: Stvoritelj – stvoreni postoje zakonitosti distance. Kada ljudi izražavaju želju da Uzvišeni Allah,dž.š. razgovara sa nama to otprilike izgleda kao kada bi olovka u relaciji : Stvoritelj – stvoreni tražila da razgovara s čovjekom.

“Traže od tebe sljedbenici Knjige da im spustiš knjigu iz neba. Pa doista su tražili od Musaa više od toga, te rekli: “Pokaži nam Allaha javno”, pa ih pogodi grom zbog zuluma njihovog......”

Kur’an 4 : 153 (prevod Mustafa Mlivo)

Dakle, neki ljudi traže da vide Allaha,dž.š. To traže jer ne poznaju zakonitosti distance. A te zakonitosti ne dozvoljavaju stvorenom da gleda u svog stvoritelja. Kada čovjek traži da gleda u svog Stvoritelja to otprilike izgleda kao kada bi olovka u relaciji: Stvoritelj – stvoreni tražila da gleda u čovjeka.

Interesantan je i slučaj Musa,a.s. koji je, takodje, tražio da vidi Uzvišenog Allaha,dž.š.:

“Pa pošto dodje Musa sastajalištu Našem i (pošto) je govorio s njim Gospodar njegov, reće: “ Gospodaru moj! Pokaži mi se da Te vidim.” Reće: “Nećeš Me vidjeti, medjutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećes Me.” Pa pošto se Gospodar njegov ukaza brdu: učini ga sravnjenim, a Musa pade onesviješten. Pa pošto se pribra, reće: “Slava Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.”

Kur’an 7 : 143 (prevod Mustafa Mlivo)

Dakle, ni tom Božijem poslaniku nije dato da vidi Allaha,dž.š. To mu nije dato zbog djelovanja zakonitosti distance. Uzvišeni Bog je u mogućnosti da otkloni te zakonitosti i da se otkrije sferi stvorenog. Upravo to je i uradio na primjeru brda iz navedenog ajeta. Kada se Uzvišeni Allah,dž.š. otkrio tom brdu isto je odmah bilo sravnjeno. Dakle, zakonitosti distance nisu neki apstraktni fenomen. Iste zaista postoje u sasvim konkretnom obliku. Postoje da bi medjusobno razdvojile egzistencijalno različite svjetove, i da bi omogućile sferi stvorenog da postoji i egzistira na način kako je to odredio Stvoritelj.


“Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a on do pogleda dopire”

Kur’an 6 : 103

Ovaj ajet nam veoma slikovito opisuje nas egzistencijalni svijet i zakonitosti iz tog svijeta. Pogledi iz sfere stvorenog ne mogu doprijeti do sfere stvoritelja. Ne mogu doprijeti zbog postojanja zakonitosti distance. Uzvišeni Bog nam ne spominje te zakonitosti, medjutim iz navedenog ajeta se jasno vidi da zakonitosti distance zaista postoje, jer, kada tih zakonitosti ne bi bilo, naši pogledi bi bez ikakvih teskoća doprijeli do našeg Stvoritelja.

“ Oni (ljudi) znaju samo vanjštinu zivota”

Kur’an 30 : 7

Sfera stvorenog je sfera vanjštine, a sfera stvoritelja je sfera suštine. Upravo zato stvorenom nije sudjeno da spozna suštinu. Stvoreni egzistira u vanjštini postojanja, pa zbog toga može da spozna samo vanjštinu. To ljudi ne znaju, pa pokušavaju da spoznaju suštinu stvarnosti. U tom smislu su definisali neke svoje naučne teorije kojima objašnjavaju tajne iz našeg materijalnog svijeta. Medjutim, pošto stvorenom nije sudjeno da spozna suštinu, čovjek je napravio grešku u tumačenju tih tajni, pa je na sasvim pogrešan način protumačio datu stvarnost. Može se bez ikakvih dilema zaključiti da je predstava čovjeka o svim ključnim fenomenima iz našeg materijalnog svijeta sasvim pogrešno oblikovana. A da je to zaista tako možemo se uvjeriti ako koristimo metodu analogije. Bit te metode je da, prilikom izučavanja neke stvarnosti, pronadjemo korespondirajuću analognu stvarnost o kojoj sve znamo pa da poslije pretpostavimo da o istoj ništa ne znamo, i da pokućamo da tu stvarnost spoznamo koristeći naučne metode koje ljudi iz našeg vremena inače koriste u svom naučno-istrazivačkom radu.

Moramo shvatiti činjenicu da mi egzistiramo u sferi stvorenog, i da je to sfera vanjštine. Moramo shvatiti da u sferi vanjštine možemo spoznati samo vanjštinu, i da zbog djelovanja zakonitosti distance ne možemo spoznati suštinu. Nama je sudjeno da možemo spoznati isključivo i samo vanjštinu ovog našeg zemaljskog života.

Pošto ljudi ne znaju zakonitosti distance njihova pretstava o Bogu je najčešće sasvim pogrešno oblikovana. Kada raspravljaju o svom Tvorcu to najčešće rade na pogrešan način. Mnogi kažu da ne vjeruju u Boga jer Ga ne vide. Zatim, traže da s Bogom razgovaraju, kažu da Bog ima dijete, Boga zamišljaju u obiku covjeka, pripisuju Mu ljudske osobine, itd. A da poznaju zakonitosti distance ne bi tako govorili. Tada bi na sasvim drugačiji način razmišljali o Bogu.

“.... A ima ljudi koji raspravljaju o Bogu bez znanja, i bez upute....”

Kur’an 31 : 20

“ Oni ne poznaju Boga istinskim poznavanjem.”

Kur’an 22 : 74

“Čovjeku nije (dosudjeno) da Bog govori s njim osim putem Objave, ili iza zastora ili da pošalje Poslanika, pa da objavi s Njegovom dozvolom ono što On (Bog) hoće. Zaista je On uzvišen (i) mudar.”

Kur’an 42 : 51

Ljudi raspravljaju i o tome gdje se nalazi Bog. Zakonitosti distance nam omogućuju da još lakše shvatimo te tajne. Naime, prema tim zakonitostima, stvoritelj i stvoreni se mogu nalaziti veoma blizu jedan drugom, a da stvoreni to ne može registrovati. Da bi nam olakšao razumijevanje tih tajni Uzvišeni Allah,dž.š. nam kaže:

“.......On je s vama gdje god vi bili. Allah vidi (sve) što vi radite.”

Kur’an 57 : 4

“Mi smo mu (čovjeku) bliži od vratne žile kucavice).”

Kur’an 50 : 16

Dileme zaista nema. Uzvišeni Allah,dž.š. je s nama ma gdje mi bili. Blizi nam je čak i od naše žile kucavice. Mi Boga ne možemo vidjeti i Njegovo prisusustvo registrovati jer nam to, kako već rekosmo, ne dozvoljavaju zakonitosti distance.

Čitaocima ovog teksta predlažemo da razmisle o ovim tajnama Prema našem mišljenju relacija: Stvoritelj – stvoreni je najsigurniji put koji nas vodi ka spoznaji ukupnog bitka postojanja u našem materijalnom svijetu.