DAVINČIJEV KOD PDF Ispis E-mail

DAVINČIJEV KOD

Leonardo da Vinci (1452-1519)

 

 

          Poglavlje 1

Roki, nakon svoje prve jutarnje kafice, ponovo uze knjigu Da Vinčijev kod, autora Den Brauna. Otvori stranicu 86. To mu je bila polazna stanica da uđe u misteriozni svijet Fibonačijevog niza brojeva, simbolike koja se odnosi na Da Vinčija, skicu po Vitruviju i koherentnom setu simbola. Na slijedećoj stranici pažnju mu privuće dio teksta u kojem autor govori u broju PHI.

Dan Brown – Da Vinci Code

288 x 413 – 18k

Roki u svojim mislima vidi studente na univerzitetu Harvard kako slušaju predavanje Langdona koji na tabli ispisuje taj omiljeni broj pa pita studente:

„Ko može da mi kaže koji je ovo broj?“

Jedan od studenata reće: „To je broj PHI“

Langdon nastavi:

„Ovaj broj PHI-jedan zarez šest jedan osam, veoma je važan broj u umjetnosti. Ko može da mi kaže zašto?“

Uslijedio je odgovor: „Zato što je toliko zgodan?“

Landgon dodade: „PHI se smatra najljepšim brojem na čitavom svijetu“. Nakon toga objasni studentima da je PHI izveden iz Fibonačijevog niza – progresije poznate po tome što je svaki naredni član niza jednak zbiru prethodna dva. Uz to poznat je i po tome što se količnik susjednih članova zapanjujuće približava broju 1,618 – PHI!.

„Uprkos naizgled misterioznom matematičkom porijeklu broja PHI, objasnio je Langdon, ono što je zaista zapanjujuće u vezi sa brojem PHI bila je njegova uloga osnovnog elementa kompozicije prirode. Odnosi mjera kod biljaka, životinja, pa čak i ljudski bića sa zapanjujućom preciznošću su se približavali odnosu PHI prema 1“.

„To što je PHI svuda prisutan u prirodi“, reće Langdon, „nipošto nije slučajnost, i stoga su u antičkom svetu smatrali da je broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Rani naučnici su proglasili jedan-zarez-šest-jedan-osam za Božansku proporciju.“

Roki uze digitron, pa otkuca broj: 1,618. Računa drugi korijen, dijeli ga sa raznim brojevima, množi ga, izračunava skupove brojeva i vrši mnoge druge matematičke analize pokušavajući da otkrije nešto novo, ali uzalud. Kroz nekoliko trenutaka nervozno odgurnu digitron pa nastavi sa čitanjem Da Vinčijevog koda:

Langdon upita jednu studentkinju:

„Jeste li ikada proučavali odnos ženki i mužjaka u pčelinjoj zajednici?“

„Naravno. Uvijek ima više ženki nego mužjaka.“

„Tačno. A jeste li znali da, ukoliko podijelite broj ženki sa brojem mužjaka u bilo kojoj košnici na svijetu, uvijek dobijate isti broj.“

„Stvarno?“

„Da. Broj PHI.“

Langdon na slajdu prikaza spiralnu školjku, pa upita studentkinju:

„Prepoznajete li ovo?“

„To je nautilus“, reće studentkinja. „Cefalopodni mekušac koji ubacuje gas u svoju komorastu školjku kako bi se osposobio za plutanje.“

„Tačno. A možete li da pogodite koji je odnos svakog spiralnog prečnika prema slijedećem?“

Djevojka je izgledala nesigurno, pa Langdon reće: „PHI. Božanska proporcija. Jedan-zarez-šest-jedan-osam.“

Langdon pređe na slijedeći slajd, a to je krupni plan glavice suncokreta, pa reće: „Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Možete li da pogodite međusobni odnos prečnika rotacije?“

Studenti odgovoriše:“PHI“.

Iznenada zazvoni telefon. Roki uze slušalicu: „Halo?“

„Gospodin Roki?“ reće slabašni muški glas. „Ovdje Fiki. Šta radiš?“

„Pripremam se za sutrašnje predavanje o Da Vinčijevom kodu. Evo, po stoti put, razmišljam o tajnama broja PHI. Baš me zanima šta će nam Akademik o tome reći“

„Vidjećemo“-odgovori Fiki. „Međutim, šuška se da je Akademik pronašao neke stare rukopise koji nisu poznati današnjoj nauci. Govorka se da je u tim rukopisima otkrio i neki novi kod koji podsjeća na PHI.“

„Pa to je nevjerovatno“- odgovori Roki. „Sjećam se. Jednom prilikom mi je rekao da ima neki novi kompjuterski program za istraživanje Fibonacijevog koda, i da je na pragu nekog novog otkrića. Međutim, nije mi objasnio o čemu se radi.“

„Niko ne zna te detalje“- odgovori Fiki.“Govori se i o tome da je otkrio vezu između Fibonacijevog koda i imena Isus. I ne samo to. Procurile su i vijesti da je Akademik u imenu Isus otkrio neki novi kod. Čak se govori i o tome da je navodno otkrio i neku Božiju poruku u Isusovom imenu.“

„To me ne bi čudilo“- odgovori Roki. „Akademik već punih dvadeset godina ne izlazi iz svog kabineta. Rijetko kontaktira sa svojim bližnjima. Niko ustvari ne zna šta to on istražuje, i je li nešto otkrio? Uostalom, imaćemo priliku da sutra iz prve ruke saznamo o čemu se radi.. Dakle, vidimo se sutra u amfiteatru Univerziteta.“

„Važi“-odgovori Fiki. „Vidimo se sutra u amfiteatru.

Roki spusti slušalicu i nastavi da čita Da Vinčijev kod.

Langdon je nizao svoje slajdove, a to su: spiralne latice šišarke, raspored listova na stabljikama biljaka, segmentacija insekata i druge pa zaključi da je u svemu vidljiva zapanjujuća dosljednost Božanske proporcije.

„Niko bolje od Da Vinčija nije razumio božansku strukturu ljudskog tijela. Da Vinči je iskopavao leševe kako bi mjerio tačan odnos kostiju u ljudskom skeletu. Bio je prvi koji je pokazao da je ljudsko tijelo bukvalno sastavljeno od građevinskih blokova čiji je proporcionalni odnos jednak broju PHI.“

Nakon kraćeg žamora Langdon se okrenu ka grupi ragbista, pa im reće:

„Svi vi. Momci i djevojke. Izmjerite rastojanje od vrha glave do poda. Potom taj broj podijelite rastzojanjem od pupka do poda. Pogodite koji ćete broj dobiti.“

„Ne PHI!“ reće jedan od sportista.

„Da, PHI“, odgovori Langdon. „Jedan-zarez-šest-jedan-osam. Hoćete još jedan primjer? Izmjerite rastojanje od ramena do vrhova prstiju na ruci, i potom ga podijelite sa rastojanjem od lakta do vrhova prstiju. Ponovo PHI. Još jedan? Rastojanje od kuka do poda podijeljeno sa rastojanjem od koljena do poda. Ponovo PHI. Zglobovi prstiju. Prsti na nogama. Spiralna podjela. PHI. PHI. PHI. Dragi moji, svako od vas je hodajući primjer Božanske proporcije.“

De Vinci

1600 x 1200 – 320 k

Roki je opet, ko zna po koji put, bio zapanjen. Osjećao se kao slijepac koji je prvi put progledao. Pitao se:“Kako je moguće da u prirodi postoji tako savršen red? Kako je moguće da ga ljudi ne vide, i da ga ne primjećuju? Kako može da neko, ko ima razum, ne vidi Boga u svemu što postoji u ovom našem materijalnom svijetu?“

Zabolila ga je glava. Uze jedan plivadon. Nakon kraćeg razmišljanja pogled mu se zaustavi na kutiji tableta Lectranal. To je lijek za alergiju. Iz kutije izvadi uputstvo, pa ga čita:

„Obrambeni sustav organizma naša je najbolja zaštita od bakterija, virusa i drugih uzročnika bolesti. Strane tvari se jednostavno neutraliziraju i uklone iz organizma. No, ponekad tijelo pogrešno protumači da je bezazlena tvar iz okoline (napr. Pelud) opasnost te pokrene neprimjerno snažnu obrambenu reakciju...“

Nekoliko trenutaka je razmišljao, pa reće:

„Obrambeni sustav... Strane stvari se jednostavno neutraliziraju i uklone...Snažna obrambena reakcija...“

Razmišljao je ovako: To liči na neki vojni plan. Čim je naš organizam ugrožen odmah djeluju antitijela, pa sprečavaju prodor virusa i bakterija. Pri tome koriste i posebne metode odbrane. Na primjer: Antitijela označavaju, tj. obilježavaju, bakterije da bi se iste poslije lakše prepoznale i uništile. Uništavaju ih tako da njen materijal „progutaju“. Također, antitijela vezana za stanice aktiviraju tzv. NK stanice koje će uništiti stanice sa štetnim promjenama.

Šta reći na sve to. Tu se, ustvari, nema šta reći. Sasvim je očigledno da taj vrhunski savršen plan odbrane našeg organizma nije nastao slučajno i bez uticaja Razumnog Stvaraoca.

Što je god više razmišljao o čudesnom broju PHI, i o funkcionisanju procesa u prirodi, Roki je sve više dolazio do ubjeđenja da, kako reće Langdon, u haosu ovog svijeta postoji neki dubinski red. Posebno mu se dopao slijedeći Langodnov komentar:

„Kada su u antičkom svijetu otkrili PHI, bili su sigurni da su naišli na građevinski blok od kojeg je sačinjen čitav svijet, i zbog toga su poštivali Prirodu. A možete i da razumijete zašto. Božija ruka je primijetna u Prirodi, i čak do danas postoje paganske religije koje slave Majku Zemlju. Mnogi od nas slave prirodu na isti način na koji su to radili pagani, a da to čak i ne znaju. Prvi maj je savršen primjer, proslava proljeća... zemlja koja se vraća u život da podari svoje plodove. Misteriozna magija koja se nalazi u korijenu Božanske proporcije stara je koliko i samo vrijeme. Čovjek jednostavno postupa po pravilima Prirode, a budući da aje umjetnost pokušaj čovjeka da oponaša ljepotu koju je stvorila ruka Tvorca, pretpostavljate da ćemo ovog semestra vidjeti mnogo primjera Božanske proporcije u umjetnosti.“ Zatim je govorio o primjerima Božanske proporcije u umjetničkim djelima Mikelanđela, Albrehta Direra, Da Vinčija i drugih. Spomenuo je PHI u arhitentonskim dimenzijama grčkog Partenona, piramidi u Egiptu, pa čak i u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku. PHI se pojavio i u organizacionoj strukturi Mocartovih sonata, Betovenove Pete simfonije, kao i u djelima Bartoka, Debisija i Šuberta..

Roki je sve te informacije o broju PHI upisao u svoje zabilješke koje će sutra, u okviru uvodnog izlaganja, ukratko prepričati prisutnima, kao uvod u predavanje koje će, nakon toga, održati Akademik.


                                               Poglavlje 2

Univerzitetski klub je smješten stotinjak metara od Rokijevog stana. To je ugodan kutak za časkanje o raznim temama. Podsjećao je na kabinet za izvođenje nastave, arhivsku biblioteku i konferencijsku dvoranu. Osvijetljen je pomoću nekoliko visećih lustera i neonki. Na zidovima je visjelo pet-šest umjetničkih slika. Poznat je pod nazivom „pričaonica“. Tu se okuplja intelektualna elita, a i mnogi znatiželjnici koji dođu u taj klub da čuju neku „pametnu“.

Roki sjede na uobičajeno mjesto. Tu je i družina njegovih najbližih prijatelja i saradnika, među kojima počasno mjesto zauzima profesor Siba. Sjedili su oko jednog širokog ovalnog kancelarijskog okruglog stola Vodila se živa rasprava. Tema je opet religija. Siba je zabavljao prisutne citirajući im tekstove iz svoje bilježnice. To je činio sa urođenim darom da izazove pažnju prisutnih, da ih zabavi i nasmije sa svojim dosjetkama. Baš u tom trenutku vodila se rasprava o odnosu teizma i ateizma. Siba je manirom Cicerona citirao međusobnoi suprotstavljena mišljenja nauke o religiji:

„Buda ustade pa reće: Ja smatram da je nepostojanost svih stvari inkompatibilna s postojanom , nepromjenljivom prirodom koja se pripisuje božanskim bićima.

Sokrat je u svoje vrijeme bio optužen da ne vjeruje u državne bogove. Teodor Bezbožnik je bio protjeran iz svog grada zbog nevjerovanja u bilo koje božanstvo, a Spinoza, čiji je bog u krajnjoj liniji bio identičan sa svijetom, optužen je za panteizam. Panteisti su često bili svrstavani u istu grupu sa ateistima zbog „čudnovatosti" njihovog pogleda na božansko.

Podsjećam vas da postoji duga tradicija onih koji su vjerovali da religija počiva na sujevjerju. Ova se tradicija proteže od Heraklita i Ksenofana, preko Mesliera, Feuerbacha i Marxa, do Freuda, koji je izvor religije nalazio u grupnoj neurozi. Mesliera je iznio mišljenje da je religija sredstvo za kontroliranje masa, a slična ideja implicitno je prisutna i u marksističkoj misli. Sada kada razgovaramo o religiji moramo imati u vidu i činjenicu

da filozofija materijalizma ne zahtjeva Boga, i da ta tradicija ima dugu historiju i na Istoku i na Zapadu. Molim Vas dozvolite mi da vam kao svoj dokaz pročitam slijedeć tekst:

“Ateistički stav prisutan je i u jednoj struji voluntarističke i egzistencijalističke filozofije koja polazi od Schopenhauera, i preko Nietzschea nas dovodi do Sartre. Neki nalaze elemente ateizma čak i kod Tillicha, koji je na Boga gledao kao na moć samog Bića, ali se njegovo učenje možda može posmatrati i kao blisko panteizmu. Skorašnja teologija smrti Boga polazi od filozofa iz ove grupe. Sidney Hook se zalagao za „ateizam otvorenog duha", koji garantuje slobodu religijskog vjerovanja. Njemačka rasprava o ateizmu, (Atheismusstreit) koja je na univerzitetu u Jeni vođena povodom Fichteovih gledišta, okončana je njegovim otpuštanjem s univerziteta.”, itd.

Siba za trenutak zastade. Uze čašu soka, popi nekoliko gutljaja, pa reće:

„Kako vidimo postoje veoma različita mišljenja o religiji i o Bogu. Ima li neko od prisutnih neko pitanje ili da nam, eventualno, da svoj komentar?.“

Jedan dugonogi suvonjavi student biohemije, koji je sjedio s desne strane okruglog stola, podiže ruku.

„Imam jedno pitanje.Da budem iskren, zamaraju me vaše umne filozofske rasprave. Meni treba konkretno objašnjenje i konkretan odgovor: Postoji li ili ne postoji Bog?“

Siba se okrenu ka Rokiju, pa mu reće:“Hajde Roki, odgovori ti na ovo pitanje. To je tvoj fah, i ti ćeš to najbolje odraditi.“

Roki:“Ma nema problema. Prije toga ću vam reći kako sam danas otkrio jedan od načina da još bolje spoznam Boga. Slučajno sam uzeo neki lijek za liječenje alergije. Pročitao sam uputstvo o tome kako funkcioniše odbrambeni mehanizm našeg organizma. Eto, taj mehanizam je jedan od odgovora na pitanje našeg studenta. Ukratko ću vam reći o čemu se radi: Naš organizam ima odbranbeni sistem koji podsjeća na jedan vrhunski savršen vojni plan. Taj plan je tako postavljen da obezbjeđuje veoma uspješnu i efikasnu odbranu organizma u slučajevima kada ga napadnu virusi i bakterije.Evo kako se to dešava: Čim je naš organizam ugrožen odmah djeluju antitijela, pa sprečavaju prodor virusa i bakterija. Pri tome koriste i posebne metode odbrane. Na primjer: Antitijela označavaju, tj. obilježavaju, bakterije da bi se iste poslije lakše prepoznale i uništile. Uništavaju ih tako da njen materijal „progutaju“. Također, antitijela vezana za stanice aktiviraju tzv. NK stanice koje će uništiti stanice sa štetnim promjenama. Dakle, radi se o konkretnom planu odbrane organizma. Taj plan je tako savršen da je bilo kakva greška sasvim isključena. Doduše, nekada u tom ratnom sukobu pobijedi i agresor, međutim to ne umanjuje vrhunsko savršenstvo strategije i taktike odbrane. Vjerujem da ni jedan od planova odbrane koje prave ljudi ne funkcioniše na tako efikasan i savršen način. Postavlja se pitanje ko je kreirao taj plan odbrane organizma. Moguć je samo jedan odgovor: Taj plan odbrane je, bez ikakve sumnje, kreirao Razumni Stvaralac. Sličnih primjera u prirodi ima bezbroj. Jedan od dokaza Božijeg stvaranja je i veličanstveni broj PHI o kojem ćemo govoriti na sutrašnjem predavanju.“

Leonardo de Vinci, c arte du ciel

440 x 440 – 44k

Tog trenutka otvoriše se vrata kluba. Uđe Akademik, koji je jedan od najomiljenijih profesora na univerzitetu. Nakon nekoliko učtivih pozdrava i klimanja glavom okupljenim, Akademik sjede pored Sibe. Upita ga šta je tema današnje rasprave, a Siba mu reće da je upravo sada Roki dao odgovor na pitanje jednog studenta da li postoji ili ne postoji Bog.

„To je interesantno pitanje“ – reće Akademik. „Evo i ja ću se malo uključiti u tu raspravu. Kada razmišljamo o postojanju Boga moramo, prije svega, imati u vidu temeljnu naučnu istinu, a to je da mi, ljudi, živimo u jednom posebnom egzistencijalnom svijetu, a to je svijet stvorenog. Taj svijet ima svoje vlastite zakonitosti postojanja. Te zakonitosti vrijede samo u našem materijalnom svijetu, i ne vrijede u drugim egzistencijalnim svijetovima koji postoje u univerzumu. S druge strane, naš Tvorac živi u jednom radikalno drugačijem svijetu. To je svijet Stvoritelja. U tom svijetu vrijede i funkcionišu posebne zakonitosti egzistencije i postojanja. Te zakonitosti vrijede samo u tom svijetu, i nigdje više. Dakle, postoje dva sasvim različita egzistencijalna svijeta. To su: Svijet stvoritelja i svijet stvorenog. Ta dva radikalno različita svijeta međusobno razdvajaju zakonitosti distance. Šta to konkretno znači? To znači da se svijet Stvoritelja ne može spoznati korištenjem zakonitosti iz svijeta stvorenog. Zakonitosti iz svijeta stvorenog vrijede samo u svijetu stvorenog. Te zakonitosti ne vrijede i u svijetu stvoritelja. Zbog toga nije moguće iz perspektive stvorenog spoznati zakonitosti egzistencije i postojanja iz svijeta stvoritelja. Svijet stvoritelja je svijet superiornog, a svijet stvorenog je svijet inferiornog. Superiornost stvoritelja je beskrajna, a inferiornost stvorenog je takođe, beskrajna. Iz perspektive stvorenog nije moguće spoznati zakonitosti iz svijeta stvoritelja. Stvoreni može da spozna samo onoliko tih zakonitosti koliko mu to omogući stvoritelj.

Navest ću vam i jedan konkretan primjer:

Mi, ljudi, pravimo i proizvodimo razne proizvode. Tu imamo relaciju: Čovjek i proizvodi koje on proizvodi. To su dva različita egzistencijalna svijeta. Svijet čovjeka u toj relaciji je svijet superiornog, a svijet njegovih proizvoda je svijet inferiornog. U mjeri u kojoj su ljudski proizvodi inferiorniji od čovjeka u približno toj mjeri je i čovjek inferiorniji u odnosu na svog Tvorca. Naravno, ta inferiornost čovjeka je znatno veća, međutim radi lakšeg shvatanja tih relacija, navodim vam samo pojednostavljene primjere.

Dakle, naš položaj u relaciji: Bog – čovjek je približno sličan položaju proizvoda u relaciji: čovjek – proizvodi koje je proizveo čovjek. Zbog toga se možemo zamisliti kao da smo proizvod koji je napravljen, odnosno stvoren.

To ću još više pojednostaviti:

Kada bi neki proizvod u relaciji: čovjek i njegovi proizvodi mogao da na neki način razmišlja o čovjeku sve što bi zamislio bilo bi pogrešno. Bilo bi pogrešno jer se iz takve egzistencijalne perspektive ne može spoznati čovjek. Iz sličnih, ali znatno kompleksnijih razloga, ni čovjek ne može da is svoje perspektive stvorenog spozna Božije biće, i svijet u kojem egzistira naš Tvorac.

Zakonitosti distance ne dozvoljavaju čovjeku da vidi svog Tvorca, da sa njim razgovara ili na neki drugi načion komunicira. Iz tog istog razloga ni proizvodi koje pravi čovjek ne mogu da „vide“ čovjeka, da sa njim „razgovaraju“ ili na neki drugi način komuniciraju.

Kada čovjek kaže da ne vjeruje u Boga zato što ga ne vidi, to otprilike izgleda kao kada bi neki proizvod kojeg je proizveo čovjek „rekao“ da ne vjeruje da postoji čovjek zato što ga „ne vidi“. Kada čovjek izražava želju da razgovara sa Bogom, to otprilike izgleda kao kada bio neki proizvod kojeg je napravio čovjek „razgovarao“ sa čovjekom. Jasno je da to nije moguće. To ne dozvoljavaju zakonitosti distance.

Razmislite o tim zakonitostima. Te zakonitosti nam omogućuju da spoznamo svijet u kojem živimo, i naše mjesto u ukupnom bitku postojanja.“

Nasta tajac. Svi su bili zbunjeni. Veoma pažljivo su saslušali Akademika. Na njihovom licu je bilo vidljivo iznenađenje. Nisu znali šta da kažu. Najprisebniji je bio Siba, pa se zahvali Akademiku na njegovom veoma interesantnom komentaru. Roki je kucao neke zabilješke na svom laptopu. Vrijeme je brzo prolazilo. Prisutni su se postepeno razilazili, jer se bližio kraj ovog uzbudljivog proljetnog dana.

-

Leonardo Da Vinci

403 x 363 – 27k

Poglavlje 3

Amfiteatar je bio prepun posjetilaca. Na okupu su skoro svi univerzitetski profesori, njihovi asistenti, studenti, te ugledni intelektualci i gosti. U ogromnoj velelepnoj sali bilo je dovoljno mjesta za sve. Atmosfera je bila svečana i praznična. Kao da se dešava nešto što je posebno važno i vrijedno. Na ulazu u amfiteatar nalazio se pano sa vidno označenom temom predavanja, a to je: „Da Vinčijev kod-Božija proporcija stvaranja svijeta“. Tu u blizini nalazila se izložba raznih izdanja univerzitetske biblioteke. Na počasno mjesto je stavljena knjiga „Da Vinčijev kod“, autora Den Brauna. Gosti su sa oduševljenjem kupovali tu knjigu i usput je komentarisali.

Roki je dobio zadatak da podnese kraće uvodno izlaganje o Da Vinčijevom kodu. Zauzeo je svoje mjesto na srednjem dijelu podijuma, odmah do Akademika. Kada se žamor prisutnih malo stišao Roki je pozdravio goste i zahvalio im se što su došli na ovo predavanje. Potom je na slajdu pokazao prisutnima broj PHI, odnosno 1,618, pa je objasnio da je taj broj najvredniji od svih brojeva. Najvredniji je jer ima ulogu osnovnog elementa kompozicije prirode. Naglasio je da odnosi mjera kod biljaka, životinja, pa čak i ljudskih bića sa zapanjujućom preciznošću su se prubližavali odnosu PHI prema 1. Poslije je citirao slijedeći tekst iz knjige „Da Vinčijev kod“:

„To što je PHI svuda prisutan u prirodi nipošto nije slučajnost, i stoga su u antičkom svijetu smatrali da je broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Rani naučnici su proglasili jedan-zarez-šest-jedan-osam za Božansku proporciju“

Nakon toga je na slajdovima naveo najvažnije primjere kako konkretno izgleda Božanska proporcija stvaranja svijeta.

Prisutni su bez daha slušali Rokijevo izlaganje. U početku su sa nevjericom posmatrali prezentirane slajdove. Međutim, kada su se uvjerili da se zaista radi o egzaktnim naučnim dokazima, njihovom oduševljenju nije bilo kraja. Čim su se emocije malo stišale Roki najavi da će sada o toj temi govoriti uvaženi Akademik, koji u stručnoj javnosti uživa ugled najboljeg poznavaoca Da Vinčijevog koda. Uz to je napomenuo da jedna grupa univerzitetskih profesora, predvođena Akademikom, već duže vremena radi na izučavanju tog koda, pa će ovom prilikom upoznati prisutne sa nekim novim saznanjima i otkrićima.

Akademik ljubazno pozdravi sve prisutne, pa im se obrati slijedećim riječima:

„Čast mi je i zadovoljstvo da vas obavijestim da naš univerzitet vrši istraživanja Da Vinčijevog koda, o kojem je malo prije govorio Roki. Cilj nam je da iz perspektive nauke damo ocjenu tog koda. Prije svega, interesuje nas je li broj PHI zaista osnovni element kompozicije prirode i da li, možda, postoje još neki drugi brojevi? Dok smo testirali taj broj uočili smo da PHI ne možemo koristiti kao element za izražavanje Božije proporcije kod nekih fenomena u prirodi. Na primjer, kod atoma, molekula, biohemijskih jedinjenja itd. Ne možemo uzeti PHI, pa sa njime izmjeriti Božansku proporciju u tim fenomenima. Zbog toga smo postavili hipotezu da Bog u stvaranju svijeta, pored broja PHI, koristi i neke druge brojeve. Izvršena istraživanja su nam otkrila da je ta hipoteza opravdana. Naime, otkrili smo da postoji još jedan broj za izražavanje Božije proporcije u stvaranju svijeta. To je trocifreni broj koji ima tri trojke. A svaka od tih trojki ima svoj eksponencijalni izraz. Taj broj ćete vidjeti na slijedećem slajdu:

323130

Eto tako izgleda navedeni trocifreni broj. Uz pomoć tog broja možemo izmjeriti i izraziti Božiju proporcija kod mnogih fenomena u prirodi. Princip mjerenja te proporcije je sličan principu kojeg smo već vidjeli na primjeru broja PHI. Da je to zaista tako možete vidjeti na slijedećem slajdu:

Građa atoma

Broj dijelova u atomu

Broj elementarnih čestica

Atom je jedna cjelina

ê

ê

ê

32

31

30

     ê

     323130

 

Objasniću vam ovu tabelu:

Atom je, u makro planu, podijeljen na DEVET dijelova. Prvi i drugi dio pripadaju protonima i neutronima koji su smješteni u centralnom dijelu atoma. Treći dio, zatim četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi i deveti pripadaju elektronima. Ti dijelovi se nalaze u vanjskom dijelu atoma. To su elektronske ljuske ili nivoi kroz koje se kreću elektroni. Znači, ukupno imamo devet dijelova, a aritmetički izraz za te dijelove je – broj DEVET, a to je 32. Gradju atoma čine tri elementarne čestice. To su: neutroni, protoni i elektroni. Tu, dakle, imamo broj TRI, a to je 31. Atom je jedna cjelina. Aritmetički izraz za tu cjelinu je – broj JEDAN, a to je 30.

S obzirom da su svi fenomeni u prirodi sačinjeni od atoma to znači da je Bog sve te fenomene stvorio koristeći jednu te istu mjeru, a to su prethodno navedene tri trojke sa eksponencijom.

 

Dakle, možemo koristiti tri trojke da sa njima izrazimo Božansku proporciju u stvaranju atoma.

Sada slijedi slajd sa Tablicama periodnog sistema hemijskih elemenata:

Broj grupa hemijskih elemenata

Broj parova perioda

Prva perioda

ê

ê

ê

32

31

30

ê

323130

Tablice periodnog sistema hemijskih elemenata imaju DEVET grupa hemijskih elemenata, a to je broj 32. Takođe, imaju TRI para perioda sa istim brojem elemenata. To su: Druga i treća perioda koje imaju po osam hemijskih elemenata. Zatim, četvrta i peta perioda koje imaju po 18 elemenata, te šesta i sedma sa po 32 hemijska elementa. Osim tog skupa sa tri para perioda, u teorijskoj koncepciji periodnog sistema ima još JEDAN skup perioda kojeg čini samo jedna perioda, a to je prva perioda. Kako vidimo, i u ovom primjeru možemo koristiti tri trojke kao mjeru za izražavanje Božanske proporcije u kreaciji Tablica periodnog sistema hemijskih elemenata.

Sada slijedi slajd molekule vode:

H2O

Zbir atomskih brojeva vodika i kisika

Broj atoma u molekuli vode

Atomski broj vodika

ê

ê

ê

32

31

30

ê

323130

Zbir atomskih brojeva hemijskih elemenata od kojih je sačinjena voda je 9, a to je 32. (Atomski broj vodika je 1, a kisika 8). U toj molekuli imaju 3 atoma, a to je 31. Samo jedan element u toj molekuli se ponavlja više puta, a to je vodik. Njegov atomski broj je 1, a to je 30 .

Kako vidimo, Božanska proporcija u molekuli vode su tri trojke.

Molekulu vode ćemo prikazati i na slijedećem slajdu:

 

 

H2O

Zbir atomskih brojeva vodika i kisika

Broj agregatnih stanja molekule vode

Atomski broj vodika

ê

           ê

ê

32

         31

30

ê

323130

Molekula vode ima tri agregatna stanja. To su:tečno, čvrsto i gasovito. I u ovom primjeru Božanska proporcija za stvaranje vode su tri trojke.

Sada ćemo vam prikazati Božansku proporciju u nuklearnim procesima:

                                            Jednačina stvaranja helijumovog jezgra (1)

2p+2n=a+931x0,0302

á

323130

32=9;

31=3;

30=1;

323130Ò931;

 

Jednačina stvaranja helijumovog jezgra (2)

3p+3n=a+931x0,0453

á

323130

32=9;

31=3;

30=1;

323130Ò931;

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jednačina stvaranja helijumovog jezgra (3)

4p+4n=a+ 931x00604

á

323130

32=9;

31=3;

30=1;

323130Ò931;

 

Na ovim slajdovima prikazana je jednačina nuklearnih transformacija. Stvaranje helijevog iz elementarnih čestica je u vezi sa smanjivanjem mase. A atomskoj jedinici mase odgovara energija od 931 mev. Kada izvršimo dekompoziciju tog broja kao rezultat ćemo dobiti Božansku proporciju ovih nuklearnih procesa.

Kako se vidi postoji konkretna Božanska proporcija za mjerenje i izražavanje nuklearnih procesa.

Sada ću vam navesti još jedan primjer pa ćemo poslije toga uzeti pauzu da se malo odmorimo.

Na slijedećem slajdu vidjećete matematičku sliku Sunčevog sistema.

Kao što znamo Sunčev sistem ima ukupno 9 planeta. Treća po redu u tom sustemu je naša planeta Zemlja. Zemlja je jedina planeta u navedeniom sistemu na kojoj postoji život.

Sunčev sistem

Broj planeta u sunčevom sistemu

Zemlja je u sunčevom sistemu treća po redu

Zemlja je jedina planeta na kojoj postoji život

32

31

30

ê

323130

Dakle, postoji Božanska mjera za kreaciju Sunčevog sistema. Izraz za tu mjeru su tri trojke o kojima danas ovdje govorimo. Te tri trojke su jasan i očigledan dokaz da je Sunčev sistem zaista stvorio Razumni Stvaralac.

Na sličan način možemo, koristeći tri trojke, otkriti Božansku proporciju velikog broja fenomena u prirodi. U toku naših istraživanja nismo pronašli ni jedan jedini fenomen, a ni česticu kod koje ne vrijede zakonitosti ove Božanske proporcije. Dakle, radi se o univerzalnom principu i proporciji Božanskog stvaranja svijeta

Akademik zastade. Letimično pogleda prisutne. Na njihovim licima je vidio nevjerovatno uzbuđenje. Kao da su se pitali je li to san ili java? Gledali su ga bez daha. Činilo se kao da ih je hipnotisao. Najednom se začu bučan žamor. Kao da se vulkan probudio u njihovim grudima. Počeli su aplaudirati tako snažno da se činilo da će se zatalasati cijeli amfiteatar. Kada se buka malo stišala akademik im reće: „Hvala Vam mnogo! Vidimo se kroz jedan sat nakon pauze.“

 

 

De Divina Proportione – De Vinci

500x375 – 182k

 

 

Y

Roki je bio zadivljen. Akademikovo izlaganje ga je oduševilo. Srce mu je lupalo:tika, taka, tika, taka. Konačno je pronašao svoje parče misterije u Da Vinčijevom kodu. Često je razmišljao gdje isti počinje i gdje se završava? Međutim, nije mogao ni pomisliti da će se u skoroj budužnosti pronaći neki kod poput akademikovih trojki. Ništa nije upućivalo na tu mogućnost. Hiljadu pitanja mu se vrtjelo u glavi. Kako su to uspjeli otkriti? Kako je moguće da postoji tako egzaktna Božanska proporcija u mikro svijetu atoma i u Sunčevom sistemu? U kakvoj vezi su Da Vinčijev kod i tri trojke? Šta će to značiti za budućnost čovječanstva? Hoće li sada religija dobiti svoj zamah i konačno dobiti bitku protiv ateizma?

„Šta si se zamislio Roki?“- prekide mu misli Sale, profesor sa univerziteta. „Hajdemo da malo prošetamo“.

„Može“- odgovori Roki. Jedva nekako su se provukli kroz mnoštvo posjetilaca koji su živo raspravljali o akademikovom predavanju. Uskoro izađoše ispred amfiteatra. Tu je bilo manje gužve. U blizini se nalazio lijepo uređeni park, idealno mjesto za laganuj šetnju i odmor.

„Kakvi su Sale tvoji utisci o predavanju?“- upita ga Roki.

„Oduševljen sam. A još više sam iznenađen i zbunjen. Ne mogu vjerovati da su naši istraživači uspjeli tako duboko prodrijeti u te tajne. Ipak, imam jednu dilemu. Akademik reće da Sunčev sistem ima devet planeta, a nedavn o sam čitao u štampi da je promijenjen taj broj i da ih sada ima osam. Navodno, pluton više nije planeta“.

„To još nije zvanično odlučeno“ – reće Roki.

“Astronomi su godinama želeli da Plutonu oduzmu status planete zato što se u mnogome razlikuje od ostalih priznatih planeta. Njegova orbita je nagnuta pod velikim uglom, a sastoji se uglavnom od zamrznutih gasova i tečnosti, za razliku od stjenovitih planeta, poput Zemlje i gasovitih džinova, poput Saturna i Jupitera. Medjutim, po novoj definiciji koja je predložena Medjunarodnoj astronomskoj uniji, čije zasedanje je u toku u Pragu, Pluton bi zadržao svoj status, a Sunčev sistem bi dobio još tri nove planete. To su - Plutonov pratilac Haron, asteroid Ceres i telo otkriveno tek prošle godine, još udaljenije od Plutona, za sada bez imena, pod oznakom UB 313. Ričard Binzel, sa Masačusetskog tehnološkog instituta je član komiteta astronomske unije za definiciju planeta, kaže da je izmena neophodna zavaljujući savremenoj tehnologiji osmatranja svemira. Nova definicija planete mora biti odobrena od strane većine članova Medjunarodne astronomske unije, koja broji gotovo dve i po hiljade astronoma iz 75 zemalja. A da li će se to desiti i kada, za sada se ne zna.”

“Znači, akademik za sada može biti miran što se tiče broja planeta u Sunčevom sistemu” - zaključi Sale. “.

„Tačno tako“ – odgovori Roki. „Međutim, sigurno je da će se pojaviti još veoma mnogo sličnih dilema i nepoznanica. Na primjer: Kakav će stav o ovom otkriću zauzeti današnja nauka? Hoće li ga prihvatiti ili odbaciti? Hoće li to otkriće izdržati bezbroj eksperimentalnih i drugih provjera? Realno je očekivati i burnu reakciju od strane ateista. Oni se neće tako olako odreći privilegija koje danas uživaju“.

„Zar očekuješ otpor ateista?“ – upita Sale.

„Pa, to je neizbježno“ – odgovori Riki. „U današnje vrijeme ateisti imaju izrazitu nadmoć, kako u znanstvenom tumačenju svih fenomena u prirodi, tako i u uvažavanju njihovih mišljenja u svim sferama i aspektima života. Mi, koji smo teisti, smo u izrazitoj defanzivi. Može se reći da smo na periferiji svih važnijih zbivanja u današnjem čovječanstvu. Ateisti će iskoristiti sva raspoloživa sredstva da spriječe jačanje teizma. Na primjer, malo prije smo govorili o broju planeta u Sunčevom sistemu. Postoje indicije da su neki znanstveni krugovi na neki način već saznali za tri trojke o kojima nam je govorio Akademik, pa sada žele da preduhitre to otkriće i da te tri trojke izbrišu iz Sunčevog sistema. Zašto bi inače razmišljali o smanjivanju ili povećavanju broja planeta? Očigledno je da nema ni jedan jedini znanstveni razlog kojim bi mogli opravdati tu svoju želju da povećaju ili smanje broj planeta u Sunčevom sistemu. Pa zašto onda to rade?“

„Riki, vrijeme je da se vratimo u amfiteatar. Uskoro će početi nastavak predavanja.“ – reće Sale.

Kroz nekoliko trenutaka amfiteatar je ponovo bio prepun, a akademik je već bio spreman da nastavi sa svojim predavanjem.

House of de vinci Amboise

Centre

333 x 500 – 103 k

Y

Roki zamoli prisutne da se utišaju, pa dade riječ Akademiku.

Akademik maramicom obrisa znojno čelo, uze mikrofon, pa reće:

„Draga gospodo, dosta sam ja govorio. Predlažem Vam da vi sada govorite. Postavljajte nam pitanja. Dajte nam vaše komentare. Recite nam šta mislite o kodovima o kojima danas govorimo?“

Jedan posjetilac iz sedmog reda, uglađen gospodin u prekrasnom odijelu, ustade, pa reće:

„Upućujem čestitke uvaženom Akademiku i profesoru Rokiju na njihovim izvanrednim predavanjima. Također, upućujem i čestitke njihovim saradnicima na ovom našem univerzitetu. Mogu vam reći da sam ugodno iznenađen i impresioniran tajnama broja PHI, i kodu kojeg čine tri trojke. Molim Akademika da nam da još neka dodatna objašnjenja. Prije svega, zanima me u čemu je značaj ovih otkrića,. zatim da li kod kojeg čine tri trojke može proći kroz vrlo strogu znanstvenu verifikaciju koja je uobičajena u ovom našem današnjem vremenu? Postoje li neke „slabe tačke“ tog koda koje bi mogle, prije ili poslije, dovesti u pitanje to otkriće?.“

Akademik: „Kodovi PHI i tri trojke, prema mom mišljenju, predstavljaju egzaktan naučni dokaz da je naš svijet stvoren. Dokaz su da nas je stvorio Razumni Stvaralac. Dileme više nema, i ne može je biti. Bog zaista postoji. Bog je stvarnost. Bog je stvarniji od nas samih. Dokaze Božijeg postojanja možemo naći u svim fenomenima u prirodi. Naći ćemo ih uz pomoć Da Vinčijevog koda i koda kojeg čine tri trojke. Da ne bude zabune, posebno naglašavam da naš institut nije neka religiozna ustanova koja želi da ubijedi svijet da postoji Bog. Daleko od toga. Mi smo isključivo i samo univerzitetska naučna institucija koja se bavi naukom, i samo naukom. Nauka nam evo kaže da postoji Bog. Tu istinu ne možemo prečutati. Moramo vam je reći. Moramo vam reći i to da u našim istraživanjima učestvuju stručnjaci iz različitih religija, nacionalnih i drugih obilježja. Na ovom projektu radimo punih dvadeset godina. Za tih dvadeset godina izvršili smo više desetina hiljada eksperimenata. Svi ti eksperimenti sa stopostotnom tačnošću dokazuju da postoji Božanska proporcija stvaranja svijeta. Dakle, dokazuju da je svijet stvorio Bog. Ovo otkriće nema neku „slabu tačku“, pa ga nije moguće osporiti i dovesti u pitanje.

Profesor Bill Stenlly, president of the University of „CONFIDENTAL SCIENCE“ sjedio je u počasnoj loži. To je simpatičan srednjovječni čovjek koji je postao poznat u svijetu po istraživanjima „Božije čestite“. Inače, čest je gost našeg univerziteta. Omiljen je kod svih profesora i studenata. Rukom dade znak Akademiku da želi nešto reći. Akademik mu, smiješeći se, klimnu glavom. Stenli ustade, pa reće:

„Upućujem čestitke Akademiku i svim profesorima sa vašeg univerziteta za ovo izuzetno vrijedno i važno naučno otkriće.. Da se ovo predavanje održava u mojoj domovini Americi, rekao bih vam da je sve ovo što sam ovdje čuo i vidio „američki san“. Taj američki san se evo sada dešava ovdje kod vas, hiljadama kilometara daleko od moje domovine. Dok sam slušao predavanje uglednog i poštovanog Akademika, kao i profesora Rikija, razmišljao sam o tome da li nam kodovi o kojima ste danas govorili mogu pomoći da otkrijemo tajnu „Božije čestice“. Molim Vas dozvolite mi da, radi posjetilaca, samo ukratko kažem o čemu se radi.

Istraživači subatomskih čestica pokušavaju otkriti važnu česticu koja za sada postoji samo u teoriji. Nobelovac Leon Lederman je zove „božijom česticom“. U tim istraživanjima sudaraju protone i antiprotone velikom brzinom, a jedna od čestica koje nastaju u tim sudarima mogla bi biti Higsov boson. Ta čestica bi nam mogla objasniti zašto postojimo, zašto se materija ponaša onako kako se ponaša, i zašto je sve ovakvo kakvo jeste. Očekivalo se da će potraga za bosonom preći u Veliki hadronski sudarač, u laboratoriji CERN, u Švajcarskoj. Sjedinjene Države su za taj projekat priložile više od pola milijarde dolara. Ali sudarač je zbog nezgode odmah po otvaranju, u septembru, ispao iz rada na duže vreme, pa će laboratorija Fermi pokušati da pronađe "Higsov boson". Interesuje me mogu li nam broj PHI i tri trojke pomoći u pronalaženju Božije čestice?“

Akademik reće: „Vjerujem da se spomenuta istraživanja bosona mogu znatno unaprijediti korištenjem navedenih kodova. Kao dokaz navodim činjenicu da je kod kojeg čine tri trojke ključ za ulazak u digitalnu sliku atoma. To smo već vidjeli na našem slajdu. A u toj slici je skriven i boson, naravno ukoliko postoji. Zbog toga Vam naš univerzitet nudi svesrdnu pomoć i podršku u Vašim narednim istraživanjima.“

Plavokosi student fizike, koji je sjedio u poslednjem redu podiže ruku.

„Mogu li ja nešto pitati?“

„Naravno da možeš“- odgovori Akademik. „Izvolite!“

„Interesuje me zašto je Bog koristio broj PHI i tri trojke za proporciju prilikom stvaranja svijeta? Zašto je koristio baš te brojeve? Zašto umjesto tih brojeva nije koristio neke druge brojeve?“

„Koristio ih je jer ti brojevi predstavljaju najsavršeniju formulu za najsavršenije stvaranje“ – odgovori Akademik.

„Bog je Svemogući i Sveznajući Stvaralac. Kada stvara Svoja djela stvara ih na najsavršeniji i najuzvišeniji način. Ta djela su stvorena s mjerom. Izraza za mjeru ima veoma mnogo. Na primjer: parametri u sekvencioniranju aminokiselina su: kompleksnost molekula, molarna rotacija, molekulska masa, elektro negativnost, izoelektrična tačka, hidrofobnost, informaciona vrijednost i mnogo toga još. Kada biohemiju prevedemo sa jezika biohemije na jezik digitalnih tehnologija dobit ćemo digitalnu sliku aminokiselina. Ta slika je, također, data s mjerom. A izraz za tu mjeru su kodovi o kojima smo danas ovdje govorili. Na sličan način možemo sve biohemijske slike fenomena iz prirode prevesti sa njihovog biohemijskog jezika na digitalni. Takvih digitalnih slika ima bezbroj. Postavlja se pitanje kako sve te raznovrsne digitalne slike svesti na jedan te isti brojčani izraz, odnosno na jednu te istu Božansku proporciju? To je moguće uraditi samo uz pomoć navedenih kodova. Dakle, najsavršeniji digitalni izraz za najsavršenije stvaranje su kodovi PHI i tri trojke. Savršenijeg izraza jednostavno nema. To se može veoma lahko dokazati uz pomoć odgovarajućih matematičkih algoritama.Te tajne najbolje zna Tvorac kosmosa, pa je baš radi toga koristio navedene kodove kao svoju Božansku proporciju u stvaranju našeg materijalnog svijeta u kojem živimo.“

Profesor Sale podiže ruku i ustade:

„Predlažem Akademiku da pređemo na neke lakše teme. Malo smo se umorili od prethodnih visokostručnih izraza. Pređimo na oblast gdje nema matematike.“

„Sigurno je to Darvin“ – neko dobaci iz publike.

Sale se nasmija, pa reće:

„Jeste. To je Darvin. Molim Akademika da nam kaže može li se navedenim kodovima izmjeriti Božanska proporcija u Darvinovoj teoriji evolucije?. Darvin tvrdi da su životne vrste evoluirale iz jednog oblika u drugi u borbi za opstanak. Iz toga proizlazi zaključak da Bog nije stvorio život na Zemlji i da su životne vrste stvorile same sebe. Je li Darvin u pravu?“

De Vinci, MCDLII-MDXIX

309 X 433 – 15 K

„Darvin nije u pravu“ – odgovori Akademik. „Bog je stvorio život na Zemlji, a ne evolucija. Kao dokaz navodim činjenicu da je Bog stvorio građu svih životnih vrsta prema modelu Njegove Božanske proporcije o kojoj danas ovdje govorimo. To se može dokazati na velikom broju konkretnih primjera. Međutim, pošto smo se već malo umorili od matematike navest ću vam jedan primjer u kojem nema matematike. Nauci je poznato da postoji riba labridae koja može promijeniti pol od muškog u ženski - i obratno. Navedena riba živi u društvenoj grupi sa 8 do 10 članova koju predvodi mužjak. Kada se desi da mužjak ugine upražnjeno mjesto zauzima najbolje prilagođena ženka. Čim zauzme to mjesto ta ženka mijenja pol. Njeni jajnici se transformišu u testise i ona postaje - mužjak. Navedenoj vrsti ribe ne treba nikakva evolucija. Nije joj potrebno nikakvo prilagođavanje. Tu ribu je obdario Bog. Čim se ukaže potreba ženka se, prema Božijioj odredbi, pretvara u mužjaka, i obratno. O toj promjeni pola ne odlučuju te ribe. Njih niko ni za što ne pita. Promjenu svog pola vrše tačno onda kada to odredi Tvorac Kosmosa. A to se dešava kada, kako rekoh, ugine mužjak i kada se ukaže potreba da se neka od ženki pretvori - u mužjaka. Logično je predpostaviti da su i druge životne vrste na sličan način evoluirale iz jednog oblika u drugi.”

Profesor Sale se nasmija, pa ustade:

“Poštovani Akademiće, prvo ste kritikovali Darvinovu teoriju evolucije, pa ste na kraju svog odgovora ipak rekli da su životne vrste ipak evoluirale iz jednog oblika u drugi. Malo ste nas zbunili. O čemu se tu radu?”

„Radi se o tome što sam želio da tebe Sale malo isprovociram da mi postaviš baš to pitanje kako bih mogao objasniti još neke od tih tajni. Naime, nisam mogao sam sebi dati pravo da vam govorim i o toj temi. Sada ću iskoristiti tu šansu.

Da bismo razumjeli procese evolucije životnih vrsta moramo, prije svega, znati kako razumni stvaraoci stvaraju svoja djela. Stvaraju ih u procesima evolucije ideja. Svako razumno biće prije nego što nešto stvori, ili napravi, prvo DOĐE NA IDEJU da to stvori, odnosno napravi. Nakon toga će napraviti idejni i izvedbeni projekat, te obezbijediti materijalne pretpostavke za dati proces stvaranja. Na kraju će, kao rezulat, dobiti odgovarajuće djelo. Djela svih razumnih bića u Kosmosu su, u krajnjoj liniji, samo njihove materijalizirane ideje. Te ideje najčešće EVOLUIRAJU iz jednog oblika u drugi, od prostije ka složenijoj. Između tih ideja se vodi grčevita borba za opstanak i preživljavanje. Ideje koje su bolje prilagođene datim uslovima opstaju i preživljavaju, a druge izumiru i nestaju. Dakle, razumni stvaraoci stvaraju svoja djela u procesima evolucije ideja. Njihove ideje evoluiraju iz jednog oblika u drugi, od prostije ka složenijoj. U tim procesima bitna je ideja, a materija ima samo drugorazrednu ulogu i značaj, i ista se u potpunosti potčinjava datoj ideji.

 

Možemo pretpostaviti da su i životne vrste stvorene u procesima evolucije ideja. Božija je ideja da stvori život na zemlji. Njegova je ideja da stvori baš te životne vrste koje su stvorene. Njegova je ideja da neke od tih vrsta budu na višoj stepenici u stablu života, a neke na nižoj. Zbog toga, kada govorimo o evoluciji života na Zemlji, možemo samo govoriti o Božijoj ideji da stvori sve životne vrste koje su stvorene, i da ih rasporedi na različite stepene u stablu života. Kao primjer kako je konkretno mogla izgledati ta evolucija životnih vrsta može nam poslužiti riba labridae koju sam malo prije spomenuo.“

Sale ponovo diže ruku:

„Primjer ribe labridae je zaista veoma interesantan. Međutim, dilema je kako je ta evolucija ideja mogla konkretno izgledati na primjeru drugih životnih vrsta. Na primjer, interesuje me kako je divokoza evoluirala u antilopu?“

Akademik se nasmiješi, pa reće:

„Broj PHI i kod 333 nam omogućavaju da otkrivamo tajne prirode samo iz makro perspektive. Mi smo na našem univerzitetu temeljito izučavali procese iz biohemije, dakle procese funkcionisanja života. Svaka čestica iz organizma živih bića je na ovaj ili onaj način povezana sa tim kodovima. Ta zakonomjernost nas podsjeća na sjemenku neke voćke. Na primjer, kada posadimo sjemenku jabuke prvo će izrasti korijen, pa stabljika, deblo, krošnja i na kraju plod. Mnoge indicije upućuju na mogućnost da je na našoj planeti Zemlji prvo nastala, ili posađena, početna sjemenka života iz koje je poslije, na sličan način, kao i na primjeru vočke, izraslo stablo života. Na tom stablu su izrasle slijedeće grane: kolo, potkolo, razred, red, podred, nadporodica i porodica. A plod na tom stablu žiovta je čovjek. Isto kao što je kod neke voćke, prema Božijim proporcijama i programskim sistemima, iz početne sjemenke izrastao korijen, pa stabljika, deblo, krošnja i plod, pretpostavljamo da su prema sličnom programu „izrasle“ i sve životne vrste u stablu života. Pretpostavljamo da je to izrastanje izvršeno na sličan način kao kada se riba labridae iz ženke pretvara u mužjaka.

„Dakle, možemo reći da smo završili sa Darvinom i da nam više neće govoriti da smo nastali od majmuna.“ – reće Sale.

„Mi iz univerziteta nemamo ništa protiv Darvina. Nama je bitna samo naučna istina, i biće samo onako kako nauka kaže“ – odgovori Akademik.

Jedan stariji gospodin, iz poslednjeg reda ustade pa reće:

„Molim Akademika da nam kaže postoji li možda neka veza između broja PHI, koda 333 i Fibonacijevog niza sa Isusom i Marijom. Jeste li istraživali i te tajne?

Akademik uze sa svog stola neke zabilješke i pažljivo ih pregleda, pa reče:

„Istraživali smo i te tajne. Pri tome smo utvrdili da postoji matematička veza između navedenih kodova i imena Isus i Marija. To ćemo vidjeti na slijedećem slajdu:

ISUS

Aritmetički izraz za ime Isus

 

PHI

1,618

Kod 333

18,28,12,28

=

1,618 x Y1x1000

323130 x A1

18,28,12,28

=

1,618 x Y2x1000

323130 x A2

18,28,12,28

=

1,618 x Y3x1000

323130x A3

Y1 =259; A1 = 19186;

Y2 = 1190; A2 = 17568;

Y3 = 2121; A3 = 15950;

itd.

U prvoj koloni ove tabele dat je aritmetički izraz za ime Isus. Taj izraz čine numeričke vrijednosti za slova iz tog imena. Unutrašnju matematičku strukturu imena Isus čine broj PHI i kod 333.“

Uprkos mnogim teorijama o naizgled misterioznom matematičkom porijeklu broja PHI i koda 333, objasnio je Akademik, ono što je zaista zapanjujuće je činjenica da su ta dva broja osnovni elementi kompozicije imena Isus. Kada smo to otkrili bili smo veoma iznenađeni ui zbunjeni. Eto, tako izgleda jedna od tajni koju već desetljećima i stoljećima istražuje nauka.

„Nema sumnje da smo na pragu veoma interesantnih otkrića koja će, bez sumnje, uskoro uslijediti“ – dodade Akademik.

„A šta je sa imenom Marija?“, upita jedna studentkinja koja je sjedila u neposrednoj blizini podijuma. „Vrijede li i za to ime matematičke zakonitosti broja PHI i koda 333?“

„To ćemo vidjeti na slijedećem slajdu“ – odgovori Akademik.

„Evo, pogledajte!“

MARIJA

Aritmetički izraz za ime Marija

 

PHI

1,618

Kod 333

24,10,28,24

=

1,618 x Y1x1000

323130 x A1

24,10,28,24

=

1,618 x Y2x1000

323130 x A2

24,10,28,24

=

1,618 x Y3x1000

323130x A3

Y1 =606; A1 = 24836;

Y2 = 1537; A2 = 23218;

Y3 = 2468; A3 = 21600;

itd.

Kako vidite, objasni Akademik, i u ovom primjeru, imamo istu matematičku kreaciju kao i na primjeru imena Isus. Unutrašnju matematičku strukturu imena Marija čini broj PHI i kod 333. Očigledno je da oba ta imena, ime Isus i ime Marija, potječu od jednog te istog matematičkog korijena, i da su kreirani na jedan te isti matematički način.

„Imam ja jedno pitanje“ – reće student matematike.

„Izvoli!“ – odgovori Akademik.

„Zaista je impresivno to što ste nam pokazali. Međutim, moram biti iskren, niste me sasvim ubijedili da zaista postoji neka egzaktna matematička veza između imena Isus i Marija. Možda se radi o slučajnoj podudarnosti između navedenih matematičkih relacija.“

„Jeste li, možda, uočili da u navedenim slajdovima postoji još neka matematička zakonomjernost koju ja nisam spomenuo?“ – reće Akademik.

Svi se zgledaše. Bili su u nedoumici.

„Evo, ja ću vam pomoći“ – reće Akademik.

Pogledajte slijedeći slajd:

BROJ SLOVA

                                       ISUS                                             MARIJA

ع

ى

س

ى

م

ر

ى

م

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

18

28

12

28

24

10

28

24

     ê

         ê

4

4

„Iz ovog slajda vidite da imena Isus i Marija imaju isti broj slova“-objasni Akademik. „Međutim, to nije sve. Pogledajte i slijedeći slajd“

ZBIR NUMERIČKIH VRIJEDNOSTI SLOVA

                                       ISUS                                             MARIJA

ع

ى

س

ى

م

ر

ى

م

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

18

28

12

28

24

10

28

24

     ê

         ê

86

86

„Iz ovog slajda se vidi da imena Isus i Marija imaju jedan te isti zbir numeričkih vrijednosti slova“ – objasni Akademik.

Prisutni su takoreći gledali bez daha navedene slajdove. Zgledali su se začuđeno pitajući se je li to zaista moguće?

Nakon nekoliko trenutaka zbunjenosti i iznenađenja ponovo ustade student matematike, pa reće:

„To što ste nam sada pokazali je zaista izvanredno otkriće.Prosto je nevjerovatno da imena Isus i Marija međusobno povezuju svi ti matematički kodovi. To se, bez sumnje, može nazvati matematičkim čudom. Imam osjećaj, poštovani gospodine, da nam niste sve rekli o toj čudesnoj vezi imena Isus i Marija. S n estrpljenjem očekujem nastavak Vašeg predavanja“

Akademik se osmjehnu, pa reće:

„Molim Vas da obratite pažnju i na slijedeći slajd“

                                                     SKUPOVI BROJEVA

ISUS

MARIJA

í

ê

ê

î

í

ê

ê

î

18

28

12

28

24

10

28

24

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

S18

S28

S12

S28

S24

S10

S28

S24

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

171

406

78

406

300

55

406

300

î

ê

ê

í

î

ê

ê

í

1061

1061

S18 = (1+2+3...+18) = 171; S28 = (1+2+3...+28) = 406;

S12 = (1+2+3...+12) = 78;

itd.

(171+406+78+406) = 1061;

(300+55+406+300) = 1061;

 

“U ovom slajdu naveli smo jedan od primjera kako matematika povezuje slova iz imena Isus i Marija” – nastavi Akademik. „Današnja savremena nauka u svom istraživačkom radu, koristi, prije svega, programske, kibernetske i informacione sisteme i zakonitosti. Jedna od tih zakonitosti su i skupovi brojeva. Ta zakonitost međusobno povezuje sve čestice u prirodi. Kako vidimo, ta ista zakonitost iz prirode međusobno povezuje i slova iz imena Isus i Marija“

Profesor Sale nije krio svoje oduševljenje predavanjem Akademika. Jedva je čekao pogodan trenutak da nakon zagrli svog dragog prijatelja. Vidio je zbunjene poglede prisutnih koji su bez daha gledali u poslednji slajd. Sale iskoristi tu priliku, pa reće:

„Upućujem najiskrenije čestitke Akademiku i njegovim saradnicima na ovim prelijepim trenucima koje smo ovdje doživjeli slušajući njihovo predavanje. Uvjeren sam da ste otkrili još veliki broj tih matematičkih čuda i da ih možete do beskonačnosti navoditi i nabrajati. Jesam li u pravu?“

Akademik, očigledno zadovoljan, reće:

„U pravu ste profesore Sale. Sličnih primjera ima bezbroj, pa vas neću više sa tim zamarati. A sada slijedi ono što je najvažnije. Pokazaću vam jednu nevjerovatnu tajnu. Tajnu koja je već dvije hiljade godina bila skrivena u imenu Isus. Radi se o slijedećem: Pronašli smo mogućnost da ime Isus dekodiramo uz pomoć broja PHI i koda 333. Kada ga tako dekodiramo otkrit ćemo jedan nepoznat tekst kojeg čine četiri riječi. Taj tekst je napisan na nekom nepoznatom jeziku, pa ne znamo šta znači. Dakle, u imenu Isus otkriven je neki nepoznat tekst. U ovom trenutku ne možemo dati znanstveno objašnjenje tog teksta. Ne možemo reći da li se radi o fenomenu teološke prirode, o Božijoj poruci čovječanstvu, o objašnjenju nekih tajni vezanih za misiju Isusa, itd. Pitanja je mnogo, a odgovora, na žalost, za sada malo. Međutim, ono što je najvažnije je činjenica da taj tekst zaista postoji, da se nalazi u imenu Isus i da imamo egzaktne matematičke dokaze da se radi o autentičnom teksu. Dok sam se pripremao za ovo današnje predavanje došao sam na ideju da vam predložim da zajedno pokušamo otkriti taj tekst. Hajdemo da zajedno dekodiramo ime Isus. Izvedimo zajednički naučni eksperiment. Neka to bude prvi naučni eksperiment koji je ikada izveden na nekom predavanju. Slažete li se?“

Prisutni su bili zatečeni ovim neobičnim obrtom u predavanju Akademika. Nisu mogli ni u snu pomisliti da će slušati predavanje o jednoj tako zanimljivoj temi. Pogotovo nisu mogli zamisliti da će nekada biti učesnici u jednom ovakvom naučnom eksperimentu. Sale je bio najprisebniji, pa reće:

„Slažemo se, uvaženi profesore. To je izvanredna ideja i sretni smo da možemo učestvovati u jednom tako važnom naučnom projektu. Dakle, prihvatamo Vaš prijedlog. Recite nam šta da radimo?“

„Evo šta ćete uraditi“ – odgovori Akademnik. „Postaviću vam slijedeće pitanje: Kada bi Razumni Stvaralac odlučio da u imenu Isus kodira neki svoj tajni tekst kako bi to uradio? Da li bi taj tekst kodirao u slovima iz tog imena, ili bi ga kodirao na neki drugačiji način?“

„Evo, ja ću dati odgovor“ – reće student matematike. „Postoji samo jedan način za takvo kodiranje, a to je da se taj tekst kodira u matematičkoj slici tog imena. Naravno, podrazumijeva se da će to kodiranje biti izvršeno uz pomoć najsavremenijih programskih, kibernetskih i informacionih sistema i zakonitosti.“

„Odgovor je tačan“ – reće Akademik. Dakle, to kodiranje može biti izvršeno samo u matematičkoj slici imena Isus. Neka nam sada student matematike kaže kako izgleda matematička slika tog imena.“

Student uze svoj rokovnik u kojem je pisao zabilješke, otvori ga, pa reće:

„Matematičku sliku imena Isus čine četiri slova, zatim zbir numeričkih vrijednosti tih slova, a to je broj 86, i skupovi brojeva čiji aritmetički izraz je broj 1061“

Akademik je bio zadovoljan. Kroz nekoliko trenutaka prisutni su vidjeli slijedeći slajd:

 

 

 

 

 

 

MATEMATIČKA SLIKA IMENA ISUS

(86, 1061, (A1,A2,A3,A4);

ä

(86 + (1061x Y) = (A1,A2,A3,A4);

„Eto tako izgleda matematička slika imena Isus“ – reće Akademik. „Kako vidite, tu sliku čine brojevi koje je malo prije spomenuo student matematike. To su brojevi 86, 1061 i četiri slova iz tog imena. Ta četiri slova smo označili kao veličine A1,A2,A3 i A4. Pitam vas šta sada trebamo uraditi da dekodiramo tekst koji je skriven u imenu Isus?“

„Trebamo riješiti taj matematički zadatak“ – odgovori student. „U ovom primjeru imamo jednačinu sa pet nepoznatih veličina. To su: Y, A1,A2,A3,A4. Taj zadatak možemo riješiti koristeći uobičajene matematičke metode.“

„Odgovor je tačan“ – reće Akademik. „Evo kako izgleda rješenje tog matematičkog zadatka:

A1 = 32;

A2 = 63;

A3 = 53;

A4 = 85;

Y = 30 759;

Sada ćemo provjeriti jesmo li tačno riješili taj zadatak:

(86 + (1061x 30 759) = 32 63 53 85;

(86 + (1061x 30 759) = 32, 63, 53, 85;

Kako vidimo, ovaj zadatak smo uspješno riješili i dobili smo tačan rezultat“, reče Akademik. „Postavljam vam slijedeće pitanje: Šta sada trebamo uraditi? Gdje ćemo i kako ćemo otkriti tekst koji je skriven u imenu Isus?“

„Ja ću odgovoriti na to pitanje“ – reće Sale. „Tekst o kojem govorite može biti skriven samo u veličinama A1,A2,A3 i A4, a to su brojevi: 32, 63, 53 i 85. Naime, te veličine su nam na početku ove matematičke analize predstavljale slova iz imena Isus. Ta slova su poslije, ako tako mogu reći, matematički evoluirala u te brojeve. Dakle, evoluirala su u brojeve 32, 63, 53, 85. Zbog toga možemo predpostaviti da broj 32 predstavlja aritmetički izraz za prvu riječ iz navedenog teksta kojeg tražimo, broj 63 predstavlja aritmetički izraz za drugu riječ, broj 53 je aritmetički izraz za treću, i broj 85 za četvru riječ. Te riječi su sačinjene od slova. U ovom trenutku ne znamo koliko slova ima riječ čiji je aritmetički izraz broj 32, koliko salova ima riječ 63, koliko riječ 53 i koliko riječ 85. Dakle, opet imamo jednačine sa više nepoznatih veličina. Te jednačine možemo riješiti koristeći odgovarajuće matematičke metode.Nakon toga trebamo izračunati i numeričku vrijednost slova iz svake od tih četiri riječi, pa ćemo kao rezultat dobiti tekst kojeg tražimo“

Akademik je bio veoma zado voljan Krešinim odgovorom, pa reće:

„Profesor Sale nam je veoma efektno objasnio šta smo otkrili i šta još trebamo uraditi. To ćemo odmah i uraditi. Izračunaćemo te nepoznate veličine.“

3263 5385

í

í

î

î

32

63

53

85

ê

ê

ê

ê

19 , 13

28, 09, 26

18, 21, 14

23,13,14,09,26

ê

ê

ê

ê

NI

VET

MOJ

RIJET

19

13

28

9

26

18

21

14

23

13

14

9

26

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

ê

N

I

 

V

E

T

 

M

O

J

 

R

I

J

E

T

„Evo, riješili smo i ovaj zadatak“ – nastavi Akademik. „Na ovom slajdu vidite rezultat. Rezultat ovog našeg zajedničkog eksperimenta su riječi:

       “NI VET MOJ RIJET”

Te riječi su kodirane u imenu Isus. Iste su bile skrivene u tom imenu. Otkrili smo ih evo sada. Radi se o tekstu koji ima četiri riječi. Prva riječ „NI“ je nastala od prvog slova iz imena Isus. Druga riječ „VET“ je nastala od drugog slova. Treća riječ „MOJ“ je nastala od trećeg slova. Četvrta riječ „RIJET“ je nastala od četvrtog slova. Misterija je zašto se to desilo i kako se to desilo. Dilema je mnogo. Pitanja je mnogo, a odgovora malo. Predlažem da sada razgovaramo o tom tekstu.“

„Evo, ja ću prvi“ – reće Roki, pa ustade. Moj je utisak da je taj tekst otkriven na amatematički korektan način, pa u tom pogledu nemam nikakve dileme. Očigledno je da isti zaista potječe iz Isusovog imena. Gledajući iz ugla lingvistike, poetike, lirskog izražaja, semiotike, stilistike i mnogih drugih atributa, taj tekst doživljavam sa osjećajem punog emocionalnog naboja. To je osjećaj u kojem te riječi naprosto pulsiraju i osvajaju nas nekom svojom posebnom ljepotom. Taj tekst je tako uređen da u malome predstavlja i simbolizira svoje porijeklo, kao i svijet iz kojeg je „spušten“ u ovo naše današnje vrijeme. Slažem se s konstatacijom Akademika da naučnike očekuje težak zadatak da nam objasne u čemu je bit i suština tog teksta. Interesuje me jesu li naši istraživači sa Univerziteta pokušali da taj tekst prevedu na jezik kojeg ćemo mi moći razumjeti i jesu li nešto otkriti?“

 

„To smo pokušali i još na tome radimo“ – odgovori Akademik. „Prvo smo konsultovali neke stručnjake za jezik i zamolili ih da nam daju svoje mišljenje o stilistici, semiotici, lirici i drugim atributima tog teksta. Njihovo mišljenje je bilo pozitivno. Bili su oduševljeni sa lirskom i stilističkom ljepotom navedenog teksta i ubijeđeni su u njegovo nadnaravno porijeklo. To mišljenje eksperata za jezik nas je ohrabrilo, pa smo pokušali da taj tekst prevedemo na jezik kojeg ćemo moći razumjeti. U tome smo djelimično uspjeli. Naime, otkrili smo da se prve dvije riječi, a to su riječi NI VET, mogu prevesti na švedski jezik. Kada to uradimo dobićemo slijedeći prevod:

 

NI VET = VI ZNATE!

 

U slobodnijem kontekstu te dvije riječi možemo prevesti i ovako:

NI VET = VI (LJUDI) ZNATE!

Treća i četvrta riječ imaju neke sličnosti sa slovenskim jezicima, na kojima riječi MOJ RIJET znače MOJA RIJEČ.

U tom slučaju, kada bi to bilo tako, navedeni tekst bi se mogao prevesti ovako:

NI VET MOJ RIJET = VI (LJUDI) ZNATE MOJU (BOŽIJU) RIJEČ!

 

Međutim, takav prevod ne možemo prihvatiti, jer nemamo potrebnu naučnu argumentaciju. Na tom problemu još radimo. Kako sada stvari stoje, skloni smo uvjerenju da nećemo moći ubrzo riješiti taj problem. Možda taj tekst nije „spušten“ nama da ga mi prevedemo. Možda isti ima i neku drugi funkciju, koju mi sada ne razumijemo. U svakom slučaju uvjereni smo da ćemo, prije ili poslije saznati o čemu se radi. Možda će nam i sam Isus, kada jednog dana dođe među nas, objasniti tu tajnu.

Image of the rose

Leonardo Da Vinci

640 x 480 – 49k

Y

 

 

Roki se iznenada probudi.Protrlja oči. Pogleda oko sebe. Pita se šta se to dešava? Je li sanjao predavanje Akademika? Je li zaista otkriven tekst koji je „spušten“ u ime Isus? Uze svoje zabilješke sa stola. Čita ih. Zatim prošaputa: „Ne! To nije bio san. Broj PHI je istina. Kod 333 je, takođe, istina. Istina su i kodovi u imenu Isus. Istina je tekst NI VET MOJ RIJET.“ Osjetio je olakšanje. Uze svoju prvu šoljicu jutarnje kafice. Nasloni se udobno u fotelju. Otvori knjigu Da Vinčijev kod, pa poče da čita poslednji dio teksta u toj knjizi.

„Leži umjetnošću majstora punom ljubavi ukrašen.

     Probuđen i u čudu, ponovo je netremice gledao kroz staklo u majušnu građevinu.

Moram da siđem!

Iskoračivši iz kruga, žurio je preko dvorišta natrag ka visokoj piramidi – ulazu u Luvr. Poslednji posjetioci toga dana isticali su poput rijeke iz muzeja.

     Gurnuvši pokretna vrata, Langdon siđe niz vijugave stepenice u piramidu

Vazduh je postao hladniji. Kada je stigao do dna, ušao je u dugačak tunel koji se protezao ispod dvorišta Luvra, natrag ka La Pyramide Inversee.

 

       Kraj tunela ga je doveo do veelike prostorije. Pravo ispred njega, viseći, sjajila se obrnuta piramida – figura od stakla u obliku slova V od koje je zastajao dah.

       Putir.

 

Langdonov pogled prelazio je preko piramidine naglavce postavljene osnove, ka samom vrhu, metar i osamdeset centimetara od tla. Tamo, tik ispod njega, nalazila se majušna struktura.

     Minijaturna piramida. Svega devedeset centimetara visoka. Jedini objekat u čitavom ovom kolosalnom kompleksu izgrađen u skromnim razmjerama.

      U Langdonovom rukopisu, u kojem se opisivala Luvrova izuzetna zbirka umjetnosti posvećene boginji, usput je pomenuta i ova skromna piramida.

    „Samaminijaturna struktura prodire kroz pod kao da je vrh ledenog brijega – vrh ogromne, piramidalne komore, uronjene u tlo poput skrivene odaje,“

 

       Osvijetljene nježnim svjetlima praznog mezanina, dvije su piramide pokazivale jedna na drugu, tijela poravnatih u savršenoj liniji, vrhova koji se gotovo dodiruju.

       Putir iznad. Oštrica ispod.

                           N j e g o v e k a p i j e č u v a j u p u t i r i o š t r i c a.

Langdon začu riječi Mari Šavel. Jednoga dana ćete shvatiti.

 

       Stajao je ispod drevne Ružine linije, okružen djelima majstora. Na kojem bi mjestu Sonijer bolje stražario? Sada je, konačno, osjećao da razumije pravo značenje stihova Velikog majstora. Podižući pogled ka nebu, gledao je naviše kroz staklo ka eličanstvenoj noći ispunjenoj zvijezdama.  

                           K o n a č n o i s p o d z v j e z d a n o g n e b a p o č i v a.

         Poput žamora duhova iz tame, odjekivale se zaboravljene riječi. Potraga za Svetim gralom je potraga čiji je cilj da se poklonite pred kostima Marije Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolite pod nogama prognanice.

 

           U naletu dubokog poštovanja, Robert Langdon pade na koljena.

           Za trenutak, učinilo mu se da čuje ženski glas... mudrost vjekova...kako šapuće iz ponora zemlje.