Muhammed Alejhissalatu Vesselam PDF Ispis E-mail

Muhammed, alejhissalatu vesselam, jeste jedinstven i kao čovjek i kao Allahov, dželle šanuhu, poslanik. Neponovljiv je, zadnji je Poslanik i Vjerovjesnik, pečat poslanstva i vjerovjesništva, te završnica lanca poslanika i vjerovjesnika. U dugoj ljudskoj historiji nema mu ravna, ni približno blizu nije mu niko po veličini, odabranosti i doprinosu ljudskom rodu i Istini. Rođen je u običnoj ali uglednoj, hvaljenoj i ponosnoj porodici Hašimovića, u najčuvenijem arapskom plemenu Kurejš.

     Alija, keremellahu vedhehu, vrata grada znanja, u jednoj svojoj hutbi je ovako opisao Allahovog Poslanika:

     Njegovo mjesto prebivanja je najbolje od svih mjesta, a njegov rod je najplemenitiji od svih rodova u mejdanima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca čestitih ljudi su gajila sklonost prema njemu, a oči su im se upravljale njemu. Pomoću njega je Allah pokopao uzajamnu pakost i ugasio žar pobuna. Preko njega On im je dao ljubav kao braći i rastavio one koji su bili skupa (u nevjerovanju). Putem njega On je podario čast čovjeku iz donjeg sloja i ponizio gordost nevjerništva. Njegov govor je jasan, a šutnja inspiriše kao jezik.

     Kada je postao Poslanik Božiji, a potom i vladar muslimanske države i dalje je bio običan čovjek, ravan u svemu najobičnijim ljudima. Nije imao dvoraca ni palača, nije bio bogat. Živio je u kućici sazidanoj od nepečene cigle, spavao je na hasuri koja se ucrtavala u njegovom tijelu.

     Nosilac je istine, pravde i dobrote. Jednostavan i pristupačan u komunikaciji sa ljudima. Nije u svojoj misiji koristio sredstva vladara ili kraljeva, a ni zavodnička sredstva misionara. Moć njegove misije bila je u istini i dobroti. Uspjehe je postizao jasnim prenošenjem istine, iskazom nesebične ljubavi prema ljudima, te snagom svoga duha, uvjerenja i istinitog poziva.

     Ljudima je najveće zadovoljstvo bilo da budu s njime, blizu njega, u njegovome društvu, da ga slušaju, da uče od njega ili da ga bar samo gledaju. To im je bila najveća počast, jer su znali i vjerovali da je on Allahov, dželle šanuhu,  Poslanik. On je čovječanstvo darovao ljepotom Vjere i snagom Nade, uzvišenoću ljubavi i ponosa. To je prvoj generaciji muslimana davalo snage da mu budu poslušni i vjerni, predani i iskreni. Vjerovali su mu da je njegov poziv - Božiji poziv, da je njegov put put koji vodi Bogu. To im je udahnjivalo povjerenje u donesenu odluku da budu pravi muslimani i iskreni sljedbenici Allahovog, dželle šanuhu, Poslanika. Zahvaljujući tome oni su gradili pravedniji svijet i otvarali perspektive za bolji život. Stoga su njegovi ashabi postali najbolja generacija od kada postoji svijet: Gospodar njihov zadovoljan je bio njima,  a i oni su bili zadovoljni Njime (radijellah anhum ve redu anh).

     Muhamed, alejhissalatu vesselam, imao je više odlika kojima je bio počašćen od Allaha, dželle šanuhu, u odnosu na sve druge poslanike i vjerovjesnike, kao i karakteristika u odnosu na sve druge ljude. I pored toga, mi Božije poslanike i vjerovjesnike ne dijelimo:

      Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. (El-Bekare, 285)

     Sam je spomenuo da je darovan sa šest odlika koje nisu imali njegovi prethodnici. (Sahihul-Muslim) On je bio okićen sa pet posebnih vrlina. (Sahihul-Buhari) U trećoj predaji spominje i vrline svoga Ummeta: Dati su mi ključevi zemlje, a moji sljedbenici su odabraniji od sljedbenika prijašnjih vjerovjesnika.

     Karakteristike sa kojima se odlikovao u odnosu na poslanike i vjerovjesnike, između ostalih su:

     Posljednji je Allahov, dželle šanuhu, poslanik i vjerovjesnik

     Allah, dželle šanuhu, u Kuranu veli:

     Muhammed nije roditelj ni jednom od vaih ljudi; nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna. (El-Ahzb, 40)

     Muhammed, alejhissalatu vesselam, za sebe je kazao:

     Ja sam posljednji vjerovjesnik. Poslije mene poslanika više neće biti. (Tirmizi)

     Posjednik je hvaljenog položaja (el-mekamul-mahmud). To je veliki šefaat, zagovorništvo na Sudnjem danu kakvo neće imati ni jedan drugi Allahov poslanik i vjerovjesnik.

     Uzvišeni Allah, dželle šanuhu,   kaže:

     Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati. (El-Isr, 79)

     A sam Poslanik, alejhissalatu vesselam, veli:

     Ko kaže kada čuje učenje ezana: Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvišenog poziva i nastupajućeg namaza, molim Te, dopusti našem Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga el-vesil-om/visokim počastima, el-fadil-om/najvišim dobrom i proižvi ga na el-mekamul-mahmud-u/hvaljenom položaju, kako Si obećao. Ko ovo izgovori zaslužio je šefaat na Sudnjem danu! (En-Nesi)

     Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. Ja ću prvi izići iz svog kabura i prvi koji će se zauzimati i čije će zauzimanje biti primljeno. (Muslim)

     Na Sudnjem danu doći ću do džennetskih vrata pa će se ona otvoriti. Melek El-Hazin će reći: - Ko si ti? Muhamed! Reći će tada melek: - Naređeno mi je da ih nikome ne otvorim prije tebe. (Muslim)

     U jednom vjerodostojnom hadisu o šefaatu, Allah, dželle šanuhu, će na Sudnjem danu sakupiti sve genercije ljudi, od prve do posljednje, na jednom mjestu. Jedni će drugima govoriti: - Šta mislite šta će biti s vama? Šta mislite šta će biti kad vam se da saopćenje? Ko će se za vas zauzimati kod vašeg Gospodara? Ići će ljudi tada do Adema, pa do Nuha, potom će se obratiti Ibrahimu, pa Musau i Isau i, na kraju, Muhamedu, alejhissalatu vesselam. Svi će poslanici govoriti: - Idite drugom, a ne meni! I tako sve do Muhammeda, alejhissalatu vesselam. On će biti na sedždi i moliti Allaha, dželle šanuhu, dok mu ne dozvoli šefaat. Ovo je jedna od njegovih prednosti i vrijednosti nad svim stvorenjima. Ovo je posebna odlika koju nema ni jedan Allahov, dželle šanuhu, poslanik.

Šefaat će imati i drugi Allahovi poslanici, pa i neki učeni i dobri ljudi. Međutim, veliki šefaat pripada samo Muhammedu, alejhissalatu vesselam.

     Ima više vrsta šefaata tumače islamski učenjaci klasičnog perioda:

- šefaat za one koji su stekli pravo na Džennet,

- šefaat za džennetlije da dobiju bolje mjesto u Džennetu,

- šefaat za teške griješnike,

- šefaat za one čija su loša djela teža od dobrih pa, s toga, zaslužuju Džehennem,

- šefaat za neke nevjernike da bi im kazna bila ublažena, npr. zauzimanje Muhammeda, alejhissalatu vesselam, za amidžu Ebu Taliba koji je mnogo pomagao muslimane,

- i veliki šefaat (šefaatul-kubra) koji će biti počast samo Muhammedu, alejhissalatu vesselam.

Sveobuhvatnost njegove vjerovjesničke misije

     Njegova vjerovjesnička misija se odnosi na dva svijeta: na ljude i na džinne. Svaki od ovih svjetova na svoj način ostvaruje poziv i ispovijeda objavljeno znanje.

     Allah, dželle šanuhu, ga upućuje da kaže:

     Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik! (El-Arf, 158)

     A on ljudima radosnu Vijest donosi i da Opomenu priopći:

     Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna. (Sebe, 28)

     Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svjetovima bio opomena. (El-Furkn, l)

     On je milost svjetovima:

     A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-­Enbija, 107)

     Oni kojima je pripćeno, dužni su prenijeti Opomenu:

     Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kuran slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: Tiho! A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. (El-Ahkf, 29)

     Navedeni kuranski ajeti potvrđuju sveobuhvatnost vjerovjesništva Muhammedovog, alejhissalatu vesselam, u svijetu ljudi i u svijetu džinnova. Ovo je pitanje vjerovanja i svi muslimani to prihvataju svojim vjerovanjem i opredjeljenjem. Njegovo poslanstvo ne obuhvata jedan period, niti jedno područje, ni samo njegove sunarodnjake, Arape. Muhammedovo, alejhissalatu vesselam, vjerovjesništvo ima karakter sveobuhvatnosti, općenitosti, širine i neograni­čenosti.

     Ovdje se postavlja pitanje povoda objave pojedinih ajeta. Veći broj njih su imali konkretan povod, ali njihova odredba se ne odnosi samo na taj slučaj. Oni imaju općenito značenje, npr. ajeti o: talaku, ziharu, lianu, kažnjavanju kradljivaca itd. Dakle, iako su ajeti imali konkretan povod u periodu Objave njihov propis je trajan izrijekom i smislom po tom pitanju, a odnosi se na ljude i džinne.

     Misija Muhamedova, alejhissalatu vesselam, savršeno je djelovala na oba svijeta, na svijetove ljudi i džinna, prema prirodi i naravi življenja ovih vrsta. Propisi koji su objavljivani nisu tretirali obveznike po, do tada, ustaljenoj terminologijskoj komunikaciji među svojima, već se propis davao u općenitoj dimenziji naspram: muslimana, kafira, mumina, munafika, čestitih (birr), pokvarenjaka (fdir), dobročinioca (muhsin), silnika  (zalim), te drugih kategorija obveznika koji se tretiraju u Kuranu i hadisu. Kuran i Sunnet, dakle, ne okreću se samo Arapima i propisi se ne tiču samo njih, već svih ljudi  i džinna.

     Isto tako, kroz propise se tretiraju opća svojstva ljudi: oni koji vole Allaha, dželle šanuhu, ili koji Ga ne vole, pa se ističe da naredbe Allahove, dželle šanuhu, izvršava onaj ko Ga voli i ko vrši misiju koju mu je On namijenio.

     Kada je stigla Objava Muhammedu, alejhissalatu vesselam, bilo mu je naređeno da prvo pozove svoj rod i narod, a potom sve druge narode, da priopći zadatke svoje misije najbližim, pa sve dalje i dalje.

     Kuran objašnjava i vezu između Poslanikove misije ljudima i džinnima, pa veli:

     O skupino džinska i skupino ljudska, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili?! (El-Enm, 130)

     U drugom ajetu se ističe da su džinni rekli:

     A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih. (El-Džinn, 11) Tj. ima i vjernika i nevjernika, i onih koji slijede Poslanika, alejhissalatu vesselam, ali i novatora.

     Također su rekli:

     I ima nas muslimana, a ima nas zalupanih. (El-Džinn, 14)

     Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: Dužnost je čovjeku znati da je Allah, dželle šanuhu,  poslao Muhammeda, alejhissalatu vesselam, svim ljudima i džinnima i da ih je obvezao na vjerovanje u njega i pokornost u onome što mu je objavljeno i da se pokoravaju onome što im Poslanik, alejhissalatu vesselam, naredi ili zabrani, da vole ono što voli Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, alejhissalatu vesselam, a da mrze ono što mrzi Allah i Njegov Poslanik. Onaj od ljudi i džinna koji bude imao dokaz u poslanstvo Muhammeda, alejhisselam a ne bude ga vjerovao zaslužio je kaznu kod Allaha, dželle šanuhu, kao što su je zaslužili oni nevjernici u  ranijim narodima koji nisu povjerovali u misiju poslanika svoga vremena. Ovo je stanovište svih ashaba, tabiina, svih imama, Ehl-i sunneta vel-džemaata i drugih pravovjernih muslimanskih skupina.

Kuranska mudžiza

     Kuran je njegova trajna, najveća i neprevaziđena mudžiza koja traje do Sudnjeg dana. To čudo je neprevaziđeno u svom leksičkom, nadnaravnom i svakom drugom pogledu do kraja svijeta. Raniji vjerovjesnici su imali mudžize koje su bile privremenog značaja. I Muhammed, ajehissalatu vesselam, je imao takvih mudžiza koje su važile za njegovo vrijeme, dok je Kuran njegova vječna mudžiza.

     Reci: Kad bi se svi ljudi i džinnovi udružili da sačine jedan ovakav Kuran oni, kao što je on, ne bi ga sačinili, pa makar jedni drugima pomagali. (El-Isra, 88)

Miradž

     Njegova značajna odlika je mudžiza kojom je uzdignut na najvšie nebo i dalje do Sidretul-munteha-a gde je džennetsko prebivalište i gde se čuje škripa pisanja Pera, a to je blizu dva luka ili bliže.

     Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. (En-Nedžm, 18)

     Tokom tog nebeskog putovanja ukazana mu je počast od svih Allahovih poslanika,  vjerovjesnika i od meleka, a najveća je ona koju mu je poklonio njegov Gospodar, dželle šanuhu. Pokazan mu je Džennet i Džehennem i mnogo čega drugog to je zabilježeno u mnogim predajama.

Pobjeđivao je pomoću straha

     Njegova, alejhissalatu vesselam, odlika nad drugim Allahovim, dželle šanuhu,  poslanicima bila je i to što su njegovi neprijatelji od njega imali konstantni strah. Najpoznatiji sakupljači Vjerovjesnikovih, alejhissalatu vesselam, izreka zabilježili su dulji hadis u kome se spominje ova i još neke druge njegove odlike:

     Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha Ensarija, radijallahu anhu da je kazao: - Rekao je Allahov Poslanik, alejhissalatu vesselam: Meni je dato pet odlika koje nisu date nikome prije mene: Raniji poslanici su slani pojedinim narodima, a ja sam poslan svim bijelima i obojenima; meni je dozvoljen ratni plijen, a to nikome ranije nije bilo dopušteno; Zemlja mi je učinjena čistom (za namaz) i za tejemmum, pa gdje god se čovjek nađe, kada mu prispije namasko vrijeme, neka klanja gdje se zatekao; potpomognut sam zebnjom neprijatelja od mene na udaljenosti mjesec dana hoda; dat mi je šefaat. (Muslim)

     Ako bi se on odlučio na pohod protiv svojih protivnika njih bi uzimao strah i na mjesec dana prije nego će on krenuti prema njima. Tako su mu se, primjerice, njegovi neprijatelji na Tebuku bez borbe predali.

Cijela Zemlja mu je učinjena mesdžidom

     Bilo gdje da se nađu njegovi sljedbenici na Zemlji, nalaze se na tlu čistom za sedždu i namaz, a ako nemaju vode, čistim zemljinim prahom uzimajući tejemmum simboličko čićenje postaju spremni za obavljanje namaza i drugih vjerskih dunosti.

     Kod prethodnih vjerovjesnika postojala je mogućnost obavljanja namaza samo u hramovima. Također im nije bio propisan tejemmum. Prema Ibn Tejmijji, Isau, alejhissalatu vesselam, i njegovim sljedbenicima, bilo je dozvoljeno obavljanje namaza i van hrama, ali im nije bio propisan tejemmum. Šiije, držeći se ovoga hadisa, smatraju da je sedžda moguća samo na zemlji ili predmetima od nje, zbog čega nose glinene pločice na kojima obavljaju sedždu.

Sveobuhvatnost njegovog vjerovjesnitva

     Njegova misija se odnosi na sve narode, rase i staleže, na sva vremena, do Sudnjeg dana. Prethodni vjerovjesnici su slati samo njihovom narodu, to Kur'an potvrđuje na više mjesta:

     Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. (Ibrahim, 4)

     I Musaa smo poslali s dokazima Našim: Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima! (Ibrahim, 5)

     Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili... (Ibrahim, 9)

     Međutim, Muhammed, alejhissalatu vesselam, je poslanik svim ljudima, univerzalni poslanik, a njegova misija traje do kraja svijeta. Njemu je bilo naređeno samo da obznani:

     Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik... (El-Arf, 158)

     Kur'anom su derogirane sve ranije objave. Ostao je važiti samo šerijat Muhammedov, alejhissalatu vesselam. U sljedećem kur'anskom ajetu naznačuje se valjanost poziva samo posljednjeg Allahovog Poslanika, alejhissalatu vesselam, koji je nosilac zadnje Objave u kojoj su objedinjene sve ranije objave, kao što je u njegovom poslanstvu ujedinjeno poslanstvo i vjerovjesništo svih Božijih poslanika, od Adema, alejhisslatu vesselam:

... I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: Primite islam! Ako prime islam, onda su na Pravome putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš... (Alu Imran, 20)

     Ebu Musa el-Ešari, radijellahu anhu veli da je Muhammed, alejhissalatu vesselam, rekao: Takomi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek, bio on kršćanin ili Židov, čuti za mene, a potom ne povjerovati u me i moje poslanstvo, a da ne dospije u Džehennem. (Muslim)

     I brojne druge odlike ukazuju na Muhammedovu, alejhissalatu vesselam, misiju kao što su:

- imam je svih vjerovjesnika,

- dat mu je jezgrovit govor,

- prvi će od svih ljudi biti proživljen i izaći iz svoga mezara,

- svi će Božiji poslanici na Sudnjem danu biti pod njegovim bajrakom... itd.

     Priroda Muhammedove, alejhissalatu vesselam, misije posve je mobilizirajuća, sveobuhvatna je u moralnom, političkom, društvenom, naučnom i duhovnom smislu. On nije imao karekteristike proroka, mistika ili sveca, kakvu predstavu daje Biblija vjeronavjestiteljima. On je svojim pozivom uspostavljao čvrst sistem društvenog i svakog drugog ponašanja, svijest koja će osiguravati provođenje i ispovijedanje živog islama. Kako kaže Gete (Goethe), Muhammed je najveći, jer je sa najmanje sredstava učinio najviše. On je, pomažući islam dobio pomoć islama. Čuvajući islam, ostvario je najviše rezultate. Ostavio je vječito pravilo ponašanja svim svojim sljedbenicima: ko ostavi islam - izgubio je sve, ko sačuva islam sačuvao je sve!