PDF Ispis E-mail

                 SELAM

Nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli, a hoćete li da vas uputim na nešto ako budete to praktikovali volit će te se, SIRITE SELAM.

Islam kao cjelokupni sistem života riješio je sva ljudska pitanja koja se tiče njega kao pojedinca a isto tako i kompletne ljudske zajednice. Kao i mnoge druge stvari tako je ljudima bilo i potrebno da imaju jedan pozdrav, islamom propisan, kako bi mogli otpočinjati svoja sastajanja ili u najmanju ruku da jedan drugom izraze poštovanje kada se susretnu na ulici ili nekom drugom mjestu. Možda će neko i reći zašto pisati o selamu kada ga svi znamo ? Razlog je višestruk, jedan i najveći i što je većina muslimana zapostavila svoj pozdrav koji je bolji i vrijedniji od bilo kojeg drugog a oni koji ga praktikuju malo toga poznaju od vrijednosti selama i nagrade za njegovo nazivanje.

                      Značenje Selama 

Pozdravom ljudi jedni drugima žele izreći ukratko riječi sa što ljepšim značenjem i porukom. Uporedimo bilo koji pozdrav sa selamom pa ćemo uočiti da ni jedan nema tako sažeto a ujedno ljepše značenje. Riječ «selam» u našem jeziku znači mir i spas. Pa tako nazivanjem selam mi onome kome nazivamo selam želimo da bude u mir i rahatluku. Želimo da bude rahat i spašen od ezijeta drugih. A zar nije rahatluk i smiraj jedno od dunjalučkih blagodati neprocijenjive vrijednosti ? Koliko bi ljudi na ovoj planeti bilo spremno platiti samo malo rahatluku. Selamom želimo drugima da imaju to veliko zadovoljstvo. Pa i islamski pozdrav je jasan dokaz a je islam vjera dobročinstva i da su muslimani dobročinitelji od samog pozdrava pa na dalje a ne «krvopije» kakvim se danas žele predstaviti.

                        Propis Selama

O propisu nazivanja selama imam En-Nevei kaže: «Nazivanje selama je sunet a odgovoriti na njega je vadžib-obaveza, ako bi muslimani bili u skupini nazivanje selama bi bilo sunetu-kifaje pa ako jedan dio nazove svi učestvuju u nagradi. Ako je onaj kome se selam naziva sam njemu je obaveza da odgovori, a ako bi bila skupina muslimana onda je odgovor farzi-kifaje, pa ako jedan odgovori sa osatlih spada obaveza. A najbolje je da svi nazovu i svi odgovore.

    Selam je od prava muslimana kod svoga brata 

Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: «Pet je stvari koje musliman treba da ispuni prema muslimanu, odazvati na selam, nazdraviti onome ko kihne, odazvati se na poziv, obići bolesnog i ispratiti dženazu.» (Muslim)

         Selamom širimo bratsku ljubav 

Islam mnogo potencira na zajedništvu i jedinstvu muslimana i zato preporučuje sve ono što vodi ka tome na ispravan način. Jedna od stvari za koje je Poslanik rekao da su od razloga ljubavi muslimana prema muslimanu je i širenje selama. Posalnik alejhis-selam je rekao: «: Nećete ući u džennet dok ne budete vjerovati, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli, a hoćete li da vas uputim na nešto ako budete to praktikovali volit će te se, širite selam.» (Muslim)

               Kako se naziva Selam 

Najpotpunije je da se kaže ES-SELAM ALEJKUM WE RAHMETULLAHI WE BEREKATUHU. Sunetom nije potvrđeno nešto više od ovoga da se dodaje. A dovoljno je i da se kaže samo ES-SELAMU ALEJKUM ili SELAMUN ALEJKUM.

            Kako se odgovara na Selam 

Najbolje je da se odgovori sa WE ALEJKUMUS-SELAM WE RAHMETULLAJI WE BEREKATUHU, i sunnetom nije potvrđeno više odo toga. A dovoljno je i reći WE ALEJKUMUS-SELAM. 

          Nagrada za nazivanje Selama 

Allahov Poslanik alejhis-selam je u hadisu kojeg bilježi Ebu Davud i Tirmizi pojasnio nagradu nazivanja selama. Jedne prilike ashabi su sjedili sa Poslanikom alejhis-selam pa je ušao čovjek kazavši es-selamu alejkum, pa su odgovorili a Poslanik alejhis-selam je rekao deset. Potom je ušao čovjek rekavši es-selamu alejkum we rahmetullahi, pa su odgovorili a Poslanik alejhis-selam je rekao dvadeset. Zatim je ušao i treći čovjek i rekao: es-selamu we rahmetullahi we berekaruhu, pa su odgovorili a Poslanik alejhis-selam je rekao: trideset. Riječi, deset, dvadeset i trideset znače broj sevapa. Pa tako za jedan selam možemo zaraditi trideset sevapa-dobrih djela. Pa zar se isplati propuštati toliku nagradu i mijenjati selam nekim beznačajnim i bezvrijednim tuđim pozdravima. 

     Nazivanje Selama je od prava puta 

Ebu Seid el-Hudrij prenosi da je Poslanik alejhis-selam rekao: «Klonite se sjedenja po putevima». Pa su ashabi rekli: Allahov Poslaniče, mi nemamo drugog mjesta na kome bi mogli razgovarati. Na to im on reče: «Pa ako morate sijeliti tu onda dajte putu njegovo pravo.» Rekoše: pa šta je pravo puta ? On reče: « Obaranje pogleda, ne činiti ezijet, odgovoriti na selam naređivati dobro a odvraćati od zla.» (Muttefekun alejhi)

        Selam je od najbolje vrste islama

Allahov Poslanik alejhis-selam je upitan koja je vrsta islama najbolja pa je rekao: «Da nekoga nahraniš i da nazivaš selam onome koga znaš i onome koga ne znaš.» (Muttefekun alejh) 

   Selam je pozdrav stanovnika dženneta 

Opisujući stanje stanovnika dženneta Uzvišeni Allah nas obavještava da će njihov pozdrav biti selam, «I njihov pozdrav u džennetu će biti selam.» 

  Kako je selef shvatao vrijednost Selama 

Preneseno je da je Abdullah ibn Omer praktikovao da izađe na ulicu i ode na pijacu samo s jednim razlogom, govoreći:» izlazim radi selama, pa selam nazivam onome koga sretnem.» Pa ako su oni praktikovali da samo radi nazivanja selama izađu na ulicu i pijacu pa šta nas onda sprečava da usput, kada idemop svojim poslovima, nazivamo selam i time zarađujemo dobra djela. Zašto su nam se «osladili» tuđi adeti i pozdravi kada mi imamo kod sebe mnogo bolje ? 

                      Adabi Selama 

Islam je tačno precizirao neke lijepe stvari koje bi se trebalo praktikovati prilikom nazivanja selama, a to je:
- lijepo je da onaj koji jaše ili vozi da nazove selam pješaku, manja skupina većoj, onaj koji hoda onome koji sjedi, mlađi starijem.
- Nazvati selam prilikom ulaska u kuću, a ako nema nikoga reći: es-selamu alejna we ala ibadillahis-salihin
- Selam treba nazvati prilikom dolaska i odlaska, rekao je Poslanik alejhis-selam: «Kada neko od vas dođe na sijelo neka nazove selam, pa kada htjedne da ga napusti neka opet nazove selam, i prvi selam nije ništa preči od drugog.» (Ebu Davud)
- Lijepo se i rukovati, rekao je Poslanik: «Ako se susretnu dva muslimana pa se poselame i rukuju bit će im oprošteno prije nego se raziđu.» (Ebu Davud, Tirmizi )
- Nazivati selam i djeci jer je i to bila praksa Allahova Poslanika alejhis-selam.
- Selam nazivati ne previše slabiti niti previše jakim glasom da nebi ometali druge naročito kada ulazimo u džamiju. 

  Zavist drugih muslimanima zbog Selama 

Aiša radijellahu anha prenosi od Poslanika alejhis-selam prenosi da je rekao: «Židovi vam ne zavide ni na čemu kao što vam zavide na selamu i glasnom izgovaranju amin.» (ibn Madže) Ovaj hadis je dokaz da drugi zavide nama na našim adetima s kojima je došao islam i zbog toga nas žele odvojiti oo njih i naučiti nas svojim kako bi što više sličili na njih. 

       Bolji je onaj ko prvi nazove Selam 

Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: «Bolji je onaj koji prvi nazove selam.» (Ebu Davud)
Poslanik alejhis-selam nas uči da se treba natjecati u tome ko će prvi početi selamom. Mnogo je onih koji misle da je otpočinjanje selamom ponižavanje samog sebe pred drugim i uvažavanje istog. Međutim, kako vidimo, u islamu je bolji i vrijedniji onaj koji prvi nazove selam i da je baš u tome veličina osobe i ponos. 

                   U Selamu je bereket 

Allahov Poslanik alejhis-selam je rekao: « Kada uđeš u kuću nazovi selam, u tome je bereket za tebe i tvoje ukućane.» (Tirmizi)  

     Kultura ponašanja prilikom pozdrava 

Nažalost, selam koji u sebi nosi i zikr, i dovu, i mir, i spas i svako dobro, zamijenjen je ispraznim pozdravima koji ništa ne znače: kao dobar dan ili zdravo. Šta ako je dan pun razarajućeg vjetra, strahovitog pljuska i užasne grmljavine: kome, tada, lažemo da je dan dobar?! Islam je regulirao sve detalje u ljudskom životu. Svemu je dao potrebnu puninu, važnost i značaj. Islam je čak i pozdravu odredio odgovarajuće mjesto i dao mu konkretnu formu kojom će se ljudi na Zemlji pozdravljati do Sudnjega dana! Ukoliko se sretnu dvije osobe među njima neće biti nikakvog razgovora prije selama. Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi predaju u kojoj Poslanik, s.a.v.s, ističe: «Selam ide prije razgovora!» S ovim lancem prenosilaca navodi se predaja u kojoj se kaže: «Nikoga ne pozivajte na jelo, sve dok selam ne nazove!» U predaji  Abdullaha b. Omera, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Ko počne govoriti prije nazivanja selama, nemojte mu odgovarati!» Zanimljiva je predaja Ebu Hurejre, r.a, u kojoj on kaže: „Ukoliko vam neko bude tražio dopuštenje da uđe, a ne bude nazvao selam, recite mu: „Ne može ući, dok ne donese ključ, a on je selam!“ Čitajući hadise o traženju dozvole jasno se primjećuje da su ashabi prvo nazivali selam a onda tražili dozovolu za ulazak u kuću. Iz prakse naših muslimana da se primijetiti da se nekada dobrano napričaju prije nego selam jedan drugom nazovu. Dakle, bliže je sunnetu prvo selam nazvati a onda početi s pitanjem ili pričom, pa će selam biti uvod za govor, kako primjećuje 'Ali el-Kari, kao što je
tehijjetu-l-mesdžid jedna vrsta uvoda za namaz i boravak u džamiji. 

   Selam treba nazvati i pri dolasku i pri odlasku

Selam je potrebno nazvati i prilikom dolaska i prilikom odlaska. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas prispije na neko sijelo, neka nazove selam, a kada bude htio da ga napusti, neka opet selam nazove, jer prvi nije preči od posljednjeg!
Na našim prostorima donedavno je, nažalost, ovaj sunnet bio zapostavljan. Naime, selam prilikom dolaska bio je poprilično prakticiran, ali nazivanje selama prilikom odlaska sa sijela, kako primjećuje rahm. Mehmed-ef. Handžić, “bio je potpuno zabačen u našoj zemlji”.
Koliko je ovaj sunnet bio zapostavljen najbolje je potvrđivalo čuđenje Bošnjaka kada bi im neko nazvao selam i prilikom napuštanja sijela. Međutim, u posljednje vrijeme, hvala Allahu Plemenitom, ovaj sunnet uveliko se oživljava i sve je više Bošnjaka koji selam nazivaju i prilikom dolaska i prilikom odlaska sa sijela.

Da li se treba rukovati, zagrliti ili poljubiti   prilikom nazivanja selama?

Rukovanje je islamski običaj prilikom nazivanja selama. To je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporučio u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a, a u kojem se kaže da se jedan čovjek obratio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, pitanjem: “Allahov Poslaniče, kada jedan od nas sretne svoga brata i prijatelja, hoće li mu se nakloniti?” Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: “Ne!” Čovjek je ponovo upitao: “Hoće li ga zagrliti i poljubiti?” Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: “Ne!” Tada je spomenuti čovjek ponovo zapitao: “Hoće li ga uzeti za ruku i s njim se rukovati?” Poslanik, s.a.v.s, mu je odgovorio: “Da!”
Rukovanje prilikom selama bila je praksa ashaba. Buharija bilježi da je Katade pitao Enesa, r.a: “Je li rukovanje bilo uobičajeno kod ashaba?” Odgovorio je: “Da!”
Treba napomenuti da će rukovanje rezultirati oprostom grijeha za koje nije potrebno posebno pokajanje. El-Bera' b. 'Azib, r.a, prenosi predaju u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: “Neće se dvojica muslimana sresti i rukovati, a da im se ne oprosti prije nego što se rastanu!”
Postoji i druga predaja od El-Bera' b. 'Aziba, r.a, u kojoj se veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Kada se sretnu dvojica muslimana, pa se tom prilikom rukuju, zahvale Allahu i istigfar donesu, Allah će im oprostiti!”
Dakle, iz citiranih hadisa da se zaključiti da je rukovanje prilikom selama preporučeno čak se u nekim predajama, koje navode Buhari i Tirmizi, smatra upotpunjenjem našeg pozdrava.
Što se tiče grljenja i ljubljenja ono nije uobičajeno i svakodnevno, ali se dopušta, na temelju nekih predaja koje to navode. Mehmed-ef. Handžić, govoreći o ovoj temi kaže: “Grljenje islam dozvoljava pri povratku s puta, a ljubljenje ruke iz poštovanja prema starijim, takođe, ponekad dozovoljava!”
Aiša, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zagrlio i poljubio Zejda b. Harisea, r.a, kada se vratio u Medinu. Očito je da se ovdje radi o dolasku s puta Zejda, r.a, kojeg Poslanik islama, s.a.v.s, nije dugo vidio. El-Mubarekfuri, komentirajući ovaj hadis, kaže da se njime utemeljuje dozvola grljenja kada se dolazi s puta.
Običaj je kod nekih naših muslimana da uče salavat prilikom grljenja. To se temelji, doduše, na slabom hadisu od Enesa, r.a, koji bilježi hafiz Ibnu-s-Sunni u svojoj zbirci hadisa.
Što se tiče ljubljenja ruku to nije bila česta pojava, ali se, ipak, navodi da se iz poštovanja prema starijem i učenijem to činilo. Ibn Omer, r.a, prenosi da su ashabi ljubili ruku Poslanika, s.a.v.s, a a Safvan b. 'Assal, r.a, prenosi da su mu židovi ljubili i ruku i nogu.
Hafiz Ibn Hadžer navodi više autentičnih predaja o ljubljenju Poslanikove, s.a.v.s, ruke od strane ashaba i tvrdi da je Imam Malik to smatrao pokuđenim dok su ostali učenjaci to dozvoljavali, pod uvjetom da ljubljenje ruke bude, kako to smatra imam Nevevi, iz poštovanja prema vjeri jednog čovjeka, njegovoj pobožnosti, znanju i časti a ne prema njegovom bogatstvu i dunjalučkim osobinama. Ako je to ljubljenje potaknuto njegovim bogatstvom ili dunjalučkim prestižom onda Nevevi to apsolutno zabranjuje.
Dakle, da zaključimo: stalna praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, bila je nazivanje selama riječima i rukovanje s onim s kim se selamimo. Što se tiče ljubljenja i grljenja, odnosno ljubljenja ruke, to je prakticirano samo u izuzetnim situacijama.

  Zabranjeno je rukovanje sa osobom drugog spola

Treba naglasiti da se rukovanje prilikom susreta i nazivanja selama odnosi isključivo na osobe istoga spola. Zabranjeno je rukovanje muškarca i žene koji nisu mahrem jedno drugom. To jasno potcrtavaju hafiz Ibn Hadžer i El-Mubarekfuri kada komentiraju hadis o rukovanju među muslimanima naglašavajući da su od ovog propisa izuzete ženske osobe koje nam nisu u prisnoj rodbinskoj vezi i prelijepi dječaci.
Naravno, sve to ima za cilj udaljavanje od svake vrste iskušenja. Budući da islam želi sasjeći svako zlo u samom začetku, onda se taj propis doima sasvim prirodno i razumljivo.
Nažalost, kod nas je bila praksa da se rukuju muškarci i žene. Hvala Allahu, u posljednje vrijeme toga je sve manje. Na tom kursu treba ustrajati i upozoravati jedni druge na to, kako ne bi bespotrebno zapadali u grijehe. Dakle, nema rukovanja ni među rođacima, čak ni među amidžićima ako su suprotnog spola, jer ne spadaju u mahrem osobe.